Glasnik.hu

Switch to desktop

Gradišćanska crikvena delegacija kod franjevcev

Otok Visovac spojio Hrvate iz Ugarske

crkvena delegacija_visovacGdo je jednoč stupio na otok Visovac u nevjerojatnom objamljenju rijeke Krke ter u pravu vladavinu tišine i mira, toga će želja tirati da s vrimena na vrime se vraća u ovu franjevačku gospošćinu. Nekoliko Petrovišćanov je došlo u direktan kontakt s otokom Visovcem pred petimi ljeti, kad su franjevci prik Dobrovoljnoga ognjogasnoga društva Dubravice darovali kip Sv. Florijana petroviskim fajbegarom, a odonda brojne naše grupe su se obrnule u ovom kraju, a došli su i sami franjevci u Petrovo Selo. Hrvati iz Dušnoka su pred osmimi ljeti našli ovde pravu bazu prijateljstva, kamo je najzad pelja put najmanje jednoč u ljetu. Zahvaljujući visovačkomu gvardijanu fra Mati Gveriću i njegovomu pomoćniku fra Stojanu Damjanoviću, a dodatno i familijam Banić i Grozdanić u Dubravica, krajem prošloga miseca Štefan Dumović, židanski farnik, Žužana Horvat, kantorica i vjeroučiteljica iz istoga sela, ter Tamás Várhelyi, duhovnik hrvatskih i nimških sel u Pinčenoj dolini, bili su pozvani na spravišće, konferenciju, pri koj se je diskutiralo o vjerskom položaju gradišćanskih sel ter o očuvanju hrvatskoga jezika. Polag toga smo imali priliku začuditi se preskrajnoj harmoniji človika i prirode, a pokidob su negda-negda zaistinu čudni puti Gospodina, Visovac je imao svoju moć spojiti i Gradišćance s Dušnočani.

Za vrime dvodnevnoga spravišća naši duhovniki su sudjelovali u vjerskom žitku franjevačke zajednice. Pri maloj konferenciji naglašeno je, kakovu istaknutu ulogu je odigrala Katoličanska crikva u prošlosti i sadašnjosti, u očuvanju hrvatskih zajednic i materinskoga jezika na zapadu Ugarske. – Mi i naši preci od stare domovine smo bili s ključem zatvoreni, i prije deset ljet ovi ključi su se začeli koristiti. Otvorene su nam granice prema staroj domovini. Ti ključi su otvorili i škrinju ljubavi i srca prema nam, ka su se žrtvovala za nas u staroj domovini. Ovo sam doživio ove dane, kako su nas ljubezno i rado primili, a u razgovoru smo mnoge misli jedan s drugim zminjili i za budućnost najpr gledali da mora hrvatstvo ostati da i mi moramo svoje očuvati. Franjevci su nam vrata otvorili, odsad će i oni živiti u nami! – naglasio je židanski duhovnik s kim smo skupa sjeli u čunjak i plovili na rijeki Krki, pogledali Roški slap, muzej narodnih umjetnin, a i na samom otoku su brojne zanimljivosti ke je bilo vridno pogledati.

U župi Dubravice nas je pogostio i ukratko predstavio mjesnu crikvu i djelatnost ove fare fra Božo Duvnjak, a potom smo se svi skupa pomolili u cintiru pri kapeli Sv. Kate. Ovo naselje za vrime Domovinskoga boja zahvaljujući hrabrenoj obrambi mjesnih dobrovoljcev, nisu mogli okupirati neprijatelji. U borba nigdor nije pao, jedino je kip Blažene Divice Marije bio ranjen u grubom napadu na crikvu. Dokle smo mi Gradišćanski Hrvati peljani u okolici, marljiva ekipa dušnočkih Hrvatov, Ivan Hevizi, potpredsjednik Hrvatske samouprave, Vinko Šimonić i Csaba Tarnai, se je jur primila djela i čistila teren, sadila kitice, prikdala se gradjevinskom poslu, po uputu fra Stojana ki se ovde najveć briga za biljni svit i životinje. Sam dušnočki načelnik Petar Palotai se je pak prikdao svojem hobiju, kuhanju. Kako je rekao, franjevci su u minuli ljeti zavolili ugarsku kuhnju, zato u ovakovu dobu svenek stoju ugarska jila na jelovniku. Po riči Dušnočanov, ovde su si našli korene, prijateljstvo, a usput se jačaju u vlašćem hrvatstvu, usavršavaju se i u jeziku, koji stoji jur na slabi noga u domaćem kraju. U slobodnom vrimenu pak se igra nogomet s novaki, a i za ribolov se tribi detaljno pripraviti. Smirit se, zabit se na brige i djelo, skupiti dobre vibracije i napunit se energijom ka će durati jedno ljeto dugo, dokle ne dojdu zopet najzad racki Hvati, to je cilj. – Nisam mislio da ćemo se ovde naći, međutim život je takav. Bog je nama dao da se sretnemo ovdje, a mi Vas čekamo s vašim župnikom na svetu misu, kad naš svećenik doma ne govori hrvatski i, nažalost, slabo imamo i hrvatsku misu – je još rekao na rastanku dušnočki načelnik, pak lako je moguće da će to biti prvi korak i u zbližavanju gradišćanskih i dušnočkih Hrvatov, za ke tako malo znamo u ovom kutu Ugarske. Sve ono što je mala crikvena grupa doživila u matičnoj zemlji, najlipše je u rič pretočila židanska vjeroučiteljica Žužana Horvat: – Nijedna fotografija ovu lipotu ne more najzad dati, ča smo mi doživili ove dane. Za to velika hvala svim organizatorom ki su nam ovo omogućili. Ovde je naša srca Gospa Visovačka zdignula u visinu!

-Tiho-

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version