Glasnik.hu

Switch to desktop

Najveća grupa hodočasnikov u Velikom Borištofu

Shodišće Gradišćanskih Hrvatov

Putujućoj Celjanskoj Mariji

shodisceNa poziv Društva Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj, ovo je bila druga prilika da su se otpravili na put vjerniki iz naših gradišćanskohrvatskih far 7. junija, u subotu. Molitvena povorka je krenula iz Hrvatskoga Židana prik Plajgora, kade su se k nam još priključili kiseški Hrvati da bi do 17 uri zašli u cilj, pred crikvu Velikoga Borištofa, kade do augustuša boravi još kip Putujuće Celjanske Marije. Za svetom mašom slijedila je prošecija i agapa za petsto ljudi.

 

Jedno krilo hodočasnikov iz južnoga Gradišća, pod peljanjem petroviskoga farnika Tamása Várhelyia i glavnoga organizatora shodišća dr. Šandora Horvata, je dočekano u Hrvatskom Židanu. Sa Štefanom Dumovićem smo u židanskom cimitoru molili pri grobu izgubljenih tovarušov hodočasnikov ki jur na nebeskoj cesti miru svoje korake, a tijelo smo si okripili na farofu uz veliku gostoljubivost domaćinov. Deset uri je bugnulo kad smo se ganuli, dodatno još sa židanskimi i prisičkimi hodočasniki. Pred Staračkim domom, stari prijatelji, glumci iz Hercegovca su nam mahali i zaželjili srićan put do cilja. U gusti redi smo se približavali Plajgoru, kade nas je dočekalo drugo krilo hodočasnikov iz Kisega s voditeljem Šandorom Petkovićem, i od ugarske zemlje smo se tod oprostili, koracajući dalje prema Frakanavi. Tvrdi sunčani traki tukli su nas cijelim putem, tako na asfaltu, kot i na isušeni, žedni grunti, tako nam je jako dobro spala pozivnica ognjobrancev Mučindrofa-Pervane. U teškoj žgalini na obilni stoli svega se je našlo, što si je človik nek zaželjio, zato svim našim podvaračem i domaćinom iz svega srca i ovput smo svu dobrotu zahvalili jačkami i Aronskim blagoslovom. Za celjanske hodočasnike kih dvadeset i nešto kilometarov ne more biti nigdar veći problem, ali smo se mogli začuditi, kako su brojna dica, a i pripadniki starije generacije s velikim oduševljenjem pobijedili daljinu i krajpostavili utrudjenost, dokle nismo zašli pred borištofsku crikvu. Za oko petsto pišakov, biciklistov ter putnikov vjernikov iz Ugarske su skupazvonili, a fra Božo Blažević, novi dušobrižnik dotičnoga naselja, je srdačno pozdravio dosad najveću grupu hodočasnikov iz Prisike, Kisega, Čeprega, Hrvatskoga Židana, Koljnofa, Narde, Gornjega Četara, Petrovoga Sela, Sambotela, Umoka, Vedešina i Hećke. Svi skupa smo molili s domaćini za familije, razne potrebe i domovinu Ugarsku. U predvečer svetka Duha Svetoga glavni celebrant je sve vjernike pozvao na očišćenje svojega srca i duše da budu predstavniki pozitivnoga duha ljubavi, jer ov novi duh jako je potriban ovomu svitu u kom vladaju nemiri i svadje dobroga i zla. Razvezati dušu, srce i jezik, činiti dobro, ljubiti bližnjega, dopustiti da nas Bog obajde i sa svetim Duhom ojača i hrabri nas na životnom putu da svi skupa obladamo zlo – to je poručio u svoji riči fra Božo današnjemu človiku u svojoj prodiki. Mašu je sa svojom odličnom tamburaškom glazbom uveličao Koljnofski tamburaški sastav, a ženska klapa Golubica od srca za srca je jačila. U prošeciji sa svićami skupa su molili još vjerniki, a potom duge-duge minute su još pjevali u crikvi pred Celjanskom Madonom, kot da se nigdar ne bi htili rastati od nje. Na dvoru farskoga doma je bio postavljen veliki šator u kom je čekala hodočasnike iz Ugarske prava i bogata gošćina i velikodušno podvaranje, a za sve to reći samo hvala, jako je malo, skromno i nepravično. Svaki sastanak i rastanak od Blažene Divice Marije daje nam ponovni razlog za željno čekanje na drugo spravišće, molitve i jačke, a i na skupšćinu. Na to smo svi skupa bili pozvani i na ovom shodišću Gradišćanskih Hrvatov. Koga uhadja, ta i zna da se nanovič vidimo 20. augustuša, na još većem hodočašću svih Gradišćanskih Hrvatov, pri ravnom smiru Celja.

-Tiho-

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version