Glasnik.hu

Switch to desktop

Trsek moj, zbudi se...

Vincekovo u_MeđimurjuMelodija lako ulazi u uho. Očaravajuće je kako u osnovi molski zapjev (B-mol) na pojedinim točkama prelazi u durski tonalitet (A7 i D-dur). Prateća violina kao da plače. Zvuk harmonike na tren oka sve promijeni na dobro, sve se razvedri, kao ovo siječanjsko jutro. Dani su već malo duži u ovo doba godine. Ima nade da i sunce zasja, pa nam lice i dušu malo zagrije.

Trsek moj, zbudi se, dosti si spal!

Kao pravi evergrin ova se pjesma u cijeloj Hrvatskoj pa i s naše strane granice pjeva ovih dana. Od međimurske Štrigove sve do krajnjeg juga, Dalmacije. Štoviše, čuje se i u susjednoj Sloveniji u primjereno njegovanim lendavskim bregovima. Zanimljivo da je napjev u sedamdesetim godinama prvi put pušten u eter, snimljen u studiju RTV (Radio-televizije) Beograd. Kultna je ta pjesma, slična renomeu one Tiha noć… koju smo nedavno oko Božića pjevušili, a koja je rasprostranjena ponajprije na njemačkome jezičnom prostoru. Naravno, Trsek… je našem srcu mnogo bliži.

Sveti Vinko 2Tam gore na bregu trsek nam spi,
stari mi japa ga tužno gledi.
V roki gorične škarje drži,
prigne se k njemu, pak mu veli:

Trsek moj, zbudi se, dosti si spal.
Dugo na tebi snegek je stal.
Ves si pozebel i tak mi te žal,
trsek moj, zbudi se, bum te vrezal.

 

Preduga je ova zima, i još joj nije kraj... Doći će još crni petak, ili, kako mađarska poslovica kaže: neće pas pojesti zimu. Jedino je ohrabrujuće što je najteže možda iza nas. Izlazimo iz ledene tmurnoće. No nije ona ipak tako dosadna, neizdrživa bila. I ona je imala (ima) svoju čar. U klijeti i u goricama neprestano ima što činiti. Tako kopanje između redaka loze, pokrivanje trsova zemnim krpicama sve dok tlo od mraza ne postaje tvrdo kao kamen. Također do prvog ozbiljnijeg smrzavanja tla mogu se nadomjestiti ljeti osušeni, nerodni trsovi. Sadnja novih, više obećavajućih sorata – budu li one jestive ili namijenjene za proizvodnju vina – može se nastaviti u rano proljeće. A kad je vani mećava, pobjegnemo dolje u podrum. Na red dođe pretakanje vina. Neizostavno je redovito kušanje, praćenje sadržaja bačava bilo da su one napravljene od nehrđajućeg inoksa (metala) ili ekološki prilagođenije hrastovine, koja piću daje izvanredan ukus. Stalno se mora nadzirati kako vrenje mošta, kako se ispunjuje taninom i ostalim korisnim mineralima koji tako taj naš svagdanji napitak čine jedinstvenim. Znanstvenici tvrde da vino sadrži preko 900 korisnih sastojaka.

Nema tu zastoja... Kako kineska izreka glasi: Želiš li biti sretan jedan dan, napij se; tjedan dana, ubij svinju; mjesec dana, oženi se; a ako želiš biti sretan čitav život, budi vrtlar, VINAR. A vinari ovih dana (22. siječnja) obvezatno slave Vincekovo. U Slavoniji Vinka, a u Dalmaciji Vicu.

Idemo u Kamanove gorice nadomak Sumartonu, pa i u Jankino gorje (Jánkahegy) usred Jegersega gdje smo nedavno uz dobru hranu i kapljicu proslavili Martinje. To činimo na oba mjesta i sada. Bez obzira na hladnoću, dubok snijeg ili raskvašenu zemlju, mora se doći do vinograda. Dan svetog Vinka jedan je od pet zapovjednih vinogradarskih blagdana. Uz njega su zapovjedni blagdani još Sv. Juraj (23. travnja), Sv. Ivan Krstitelj (24. lipnja), Sv. Mihovil (29. rujna) i Sv. Martin (11. studenoga). Vidljivo je da je riječ o važnim terminima u vegetativnim ciklusima u poljodjelskoj godini.

Za Vincekovo precizno je propisan obred koji trebamo obaviti. Gazda tom prilikom ritualno odreže nekoliko grančica s dva-tri pupa. Grančice stavi u vrč s mlakom vodom, što zatim smjesti negdje u topliji dio klijeti ili kod kuće uz prozor da bi se moglo nagađati kada grančice poslije nekoliko tjedana potjeraju, kakva će biti ova vinogradarska godina. Što više pupoljaka nikne, to urod bude bogatiji. Orezani se trs potom obredno poškropi, tj. ,,pokrsti” starim vinom, a na žicu „kordona” objese se kobasice, ili cijela tlačenica (švargla; gömböc – kako bi Mađari rekli)). Sve to znakovito naznačuje želju za bogatim urodom. Obred je popraćen pjesmom i svirkom. U društvu prijatelja kuša se i staro i mlado vino, po potrebi i nadolijevaju bačve, i priprema slastan zalogaj već prema običajima kraja, od pečene slanine, pa do perkelta od divljači, odnosno srnećeg gulaša u kotlovini. Jasno da se zabava protegne i do duboko u noć. Sa zabavom započinje nova sezona radova. Potom se polako, oprezno može pristupiti rezidbi. Početak je to nove kalendarske godine, početak radova u vinogradu i prigoda za maštanje: ako Bog da, i u ovoj godini imat ćemo dobro vino.

Zanimljivo da prema povijesnim izvorima sv. Vinko nije imao nikakve veze s vinom. Bijaše on đakon u današnjoj Saragozi. Uhvaćen je i mučen za vrijeme vladanja cara Dioklecijana. Završio je u tamnici gdje su ga krvnici strašno mučili, toliko da mu je krv iz tijela prštala na sve strane. Vjernici kršćani posjećivali su mučenika u tamnici, i uzimali njegovu krv kao zaštitu od zla. Sveti Vinko preminuo je najvjerojatnije na datum kad se i slavi njegovo ime, 22. siječnja. Zaštitnikom vinograda i vinogradara postao je jer se mrcvarenje njegova tijela, curenje i hvatanje krvi poistovjećuje s branjem, lomljenjem grožđa i hvatanjem mošta. Sv. Vinko dakle uz vino povezan je samo imenom. Na slikama ga prikazuju kao lijepa mladića ogrnuta dalmatikom, odjećom pastira a u tadašnjoj Dalmaciji, oznakom mučeništva. Moći su mu prenesene u Lisabon gdje se i danas čuvaju. Ovo je povijesna istina.

S pjesmom Trsek... izriču se želje za plodnu i sretnu vinogradarsku godinu. Ako je na Vincekovo dan lijep: Če Vinka sunce peče, v lagve vino teče, tada vinogradari vjeruju da će ih nova vinogradarska godina obilato nagraditi zrelim i slatkim grožđem. U narodu se veli još: Ak z snježne strehe voda kaplje, biti će piti; Ak na Vincekovo sunce svetli, bit će vina u kleti; Vinkovo sunce – dobro vince. A pjesma za srce i dušu nastavlja se ovako:

 

 

Vincekovo 3Brajdice delal bum trseku svom,
trsek mi vrnul bu svojim plodom.
Dečicu moju bu hranil z grozdom
mene pak starega v kleti s vinom.

 

Z vinčekom svojim krepil me buš
par leti živlenja produkšal mi buš.
Zato, moj trsek, ti zahvalan bum,
do zadnje vure poštuval te bum.

 

 Autor ove pjesme Ivan Glavina rođen je u Prelogu 21. studenoga 1904. godine. Pučki je pisac, pjesnik i skladatelj. Kako ga jedan njegov poštovatelj predstavlja: ,,pjesnik intime malog društvenog i strpljivog međimurskog Hrvata, skromnog i zadovoljnog malim”. Za života nije uspio objaviti svoje zbirke pjesama. Nije se školovao, nego je izučio za obrtnika, za postolara, čime se bavio do kraja života. Odu svojem obrtu spjevao je u pjesmi Panklec moj dragi. Najviše su mu poznate pjesme Trsek moj, zbudi se i Stari pajdaš, po kojima je stekao popularnost. Umro je u međimurskom Čakovcu 23. kolovoza 1980. godine. Danas se po njemu zove jedna ulica u njegovu Prelogu.

Josip Mihović

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version