Jozo Dudaš kantor je starinske crkve već četiri desetljeća. Još jednom, kao i mnogo puta dosada u proteklih sedamnaest godina moga novinarskog posla, srela sam ga i zastala u razgovoru s njim. Nakon svete mise povodom ovogodišnjega Dravskog proljeća, manifestacije kulturnog karaktera koja okuplja Hrvate s obadviju dravskih obala već desetak godina, dan nakon proslave seoskog proštenja i blagdana zaštitnika starinske crkve Sv. Ivana Nepomuka. O starinskim Hrvatima, koji već nemaju svoju župu, od 1993. godine, brine se župnik iz Šeljina, od 2012. godine svećenik Jozo Egri, rodom Martinčanin...
Od pomoći je svećenicima, već četrdeset i više godina, Jozo Dudaš, vrstan orguljaš kojega na svetim misama prate i pjevaju Starinkinje. «Jedno selo sam već pokopao sa svećenicima» – reći će nam sa sjetom starinski kantor... Ponosni su Starinčani i na Drvljance i hodočašća podravskih Hrvata u to selce bez stanovnika, na blagdan Presvetog srca Isusova. I na svoje svećenike rodom iz Podravine, dekanaJozu Egrija, rodom iz Martinaca, arhiđakona i vikara Pečuške biskupije Franju Pavlekovića, rodom iz Novog Sela, dekana i župnika Ladislava Rontu, rodom iz Križevaca, župnika u Seksaru Ladislava Bačmaija, rodom iz Starina, svećenika Gabrijela Barića, rodom iz Martinaca, a i na one koji su već u kraljevstvu nebeskome.
Prilikom proslave 65. obljetnice izgradnje starinske crkve Isusa Kralja, 27. listopada 2013. godine, Jozo Dudaš biranim je riječima pozdravio nadbiskupa Đuru Hranića na hrvatskom jeziku. Prije 66 godina okupilo se cijelo selo, i u doba pred Željeznu zavjesu, u posljednjem trenu, u jednom hrvatskom selcu, koje je tada brojilo 1500 stanovnika, podignuto je crkveno zdanje na kojem im i danas mogu pozavidjeti gradovi. Nosili su opeke, miješali žbuku, svi do jednoga u društvenom radu i slagali zidove i krov crkvenog zdanja. Selo Starin stari. Sve je više starih ljudi. Danas ovdje živi 450-ak mještana.Kako piše Đ. Franković u Hrvatskome glasniku, povodom proslave jubileja starinske crkve: Plan rimokatoličke crkve Isusa Kralja u Starinu (1946–1947) izradio je arhitekt hrvatskog podrijetla Lajoš Tarai (Ljudevit Čačinović, rođ. 6. siječnja 1886. u Podravskoj Moslavini, umro 26. srpnja 1973. u Pečuhu), jedan od sedam pečuških predstavnika Bauhausa. Taraieve smjele arhitekturske vizije, futuristički planovi spomenika i mauzoleja sami su po sebi građevinarske senzacije. Dodali bismo, takva je i starinska crkva! Glavni oltar, biblijske prizore i liturgijsko uređenje prostora izradio je franjevac, slikar Asztrik Imre Kákonyi (rođ. 12. kolovoza 1923. u Kalači, umro 1. studenoga 1990. u Ostrogonu) 1968. godine. (Uz njegovo se ime veže izradba zidne slike o Isusovu životu te uređenje prostora crkve u Santovu.”
I nemojmo zaboraviti kapelicu Djevice Marije iz 1884. godine u dvorištu crkvenoga zdanja s čudotvornom vodom iz bunarića i slikom presvete Majke Božje.
Od 1993. Starin je podružnica Šeljinske župe, a svećenici su bili László Szalay 1959–1994; Ladislav Ronta 1994–2000; Tamás Petkó 2000–2003; József Nemes 2003–2007; János Molnár 2007–2008; Sándor Horváth 2008-2012; Jozo Egri od 2012. Od 1976. do 1984. župnikom je bio László Darabod, a od 1984. do 1993. István Kneip, rodom Starinčanin.
Dvije mise u dva dana na hrvatskom jeziku, priča mi starinski kantor nastavljajući kako su naučili na mladu nedjelju u mjesecu imati misu na hrvatskom jeziku, a ostale mise su na mađarskome, osim ako i na mladu nedjelju ne padne neki veći blagdan, pa je misa i onda na mađarskome.
Kako je sve počelo? Godine 1973. Jozo Dudaš je operiran. Otišao je na bolovanje, a martinački župnik László Boros Gyevi ga je nagovarao na kantorstvo. I tadašnja kantorica se odselila u Harkanj. Jozo je na svetim misama uvijek sjedio uz nju i pjevao, svašta je znao, samo ne orguljati. I tada ga je župnik zamolio da se primi kantorstva, poslao ga na tečaj u Pečuh, i tako je služba u crkvi počela i dan-danas traje.
Svake nedjelje u 11 sati je sveta misa, okupi nas se pedesetak, najviše starijih ljudi. Ako je vrijeme „neugodno”, onda nas nema toliko, ili ako dođu djeca i unuci u posjet, onda ne dođu u crkvu. Mladi, nažalost, ne idu u crkvu, samo katkad. U Starinu nas ima četiristotinjak duša, a kada se crkva zidala bilo nas je 1500. Jedno sam selo već pokopao sa svećenicima, otkada sam kantor. Vrijeme prolazi, 2013. nije bilo ni krštenja ni vjenčanja, 2014. će biti jedno vjenčanje, pokopa ima mnogo. Mnogo ima starih, čemu se možeš nadati?! – pita se Jozo Dudaš i ja s njim.
Branka Pavić Blažetin
