Zvanaredno je bio bogat prošli tajedan u vjerski zgoditki na i izvan područja Gradišća, ali s našimi delegacijami. Petrovisko-nardanska mladina je mogla diozimati na 9. Sastanku hrvatske katoličanske mladine i doživiti iznimne trenutke u prelipom hrvatskom gradu Dubrovniku, koji je ljetos skupapozvao oko 40 000 mladih Hrvatov iz svih krajev stare domovine, a djelomično i iz Europe. Kad se posluša originalna snimka s riči gradišćanske peljačice i čuje se ovacija, aplauz za našu delegaciju na dubrovačkom trgu, človiku se i koža naježi. Rijetka je to ćut, zato i mislim da naša dica, ka su pravi srićniki da su tako daleko zašli i na takovu važnu priredbu, još vjerojatno nisu ni k sebi zašli iz zanosa sve one lipote s kom su se našli prilikom ovoga putovanja, i što su im omogućile petroviska fara i Hrvatska samouprava Petrovoga Sela.
S druge strane samo se ufati moremo da četverodnevni boravak na tlu stare domovine bila je, ali bi morala biti i prava lekcija iz tolerancije, strpljivosti i odgovornosti, s tim da se konačno shvati, ako negdo nije pravi vlasnik hrvatskoga jezika i govora, onda zapravo i nima što iskati na takovom okupljanju kade je hrvatska rič osnova i polazna točka komunikacije i razumivanja. Na sredini parka prirode, na otoku Visovcu su se početkom prošloga tajedna franjevci strefili u okviru male konferencije s gradišćanskimi duhovniki, a i s predstavniki rackih Hrvatov iz Dušnoka, ki jur ljeta dugo se vraćaju prijateljem pomoći, s njimi skupa provesti vrime, a kako su rekli, ne nazadnje i počvrstiti se u jeziku, vjeri i vlašćem hrvatstvu. Ta falačac zemlje, u vlasničtvu rijeke Krke, a širje i Nacionalnoga parka Krka, lipa je pelda za otvorenost, prirodnost i gostoljubivost. Vridan stalnoga spominjanja i duge povidajke, jer prilikom boravka človik si vik napunjuje baterije da za svakim rastankom jedno vrime izdura s timi pozitivnimi energijami, što „grabežljivo” nosi domom iz svakoga putovanja u matičnoj zemlji. Djelić toga Božjega blagoslova smo dostali i ove nedilje, ka je za nami, od gradišćanskohrvatskoga shodišća u jurskoj katedrali, kade je sudjelovala velika množina hrvatskih vjernikov i kade su naša srca dotaknuta da u gesta, riči i ponašanju budemo imali hrabrosti širiti rič Božju, njegovu istinu, a i radovati se u vjeri u skupnom zajedničtvu svih Hrvatov. Nepobjedljivo u hrvatskoj duši!
-Tiho-
Zvanaredno je bio bogat prošli tajedan u vjerski zgoditki na i izvan područja Gradišća, ali s našimi delegacijami. Petrovisko-nardanska mladina je mogla diozimati na 9. Sastanku hrvatske katoličanske mladine i doživiti iznimne trenutke u prelipom hrvatskom gradu Dubrovniku, koji je ljetos skupapozvao oko 40 000 mladih Hrvatov iz svih krajev stare domovine, a djelomično i iz Europe. Kad se posluša originalna snimka s riči gradišćanske peljačice i čuje se ovacija, aplauz za našu delegaciju na dubrovačkom trgu, človiku se i koža naježi. Rijetka je to ćut, zato i mislim da naša dica, ka su pravi srićniki da su tako daleko zašli i na takovu važnu priredbu, još vjerojatno nisu ni k sebi zašli iz zanosa sve one lipote s kom su se našli prilikom ovoga putovanja, i što su im omogućile petroviska fara i Hrvatska samouprava Petrovoga Sela.
S druge strane samo se ufati moremo da četverodnevni boravak na tlu stare domovine bila je, ali bi morala biti i prava lekcija iz tolerancije, strpljivosti i odgovornosti, s tim da se konačno shvati, ako negdo nije pravi vlasnik hrvatskoga jezika i govora, onda zapravo i nima što iskati na takovom okupljanju kade je hrvatska rič osnova i polazna točka komunikacije i razumivanja. Na sredini parka prirode, na otoku Visovcu su se početkom prošloga tajedna franjevci strefili u okviru male konferencije s gradišćanskimi duhovniki, a i s predstavniki rackih Hrvatov iz Dušnoka, ki jur ljeta dugo se vraćaju prijateljem pomoći, s njimi skupa provesti vrime, a kako su rekli, ne nazadnje i počvrstiti se u jeziku, vjeri i vlašćem hrvatstvu. Ta falačac zemlje, u vlasničtvu rijeke Krke, a širje i Nacionalnoga parka Krka, lipa je pelda za otvorenost, prirodnost i gostoljubivost. Vridan stalnoga spominjanja i duge povidajke, jer prilikom boravka človik si vik napunjuje baterije da za svakim rastankom jedno vrime izdura s timi pozitivnimi energijami, što „grabežljivo” nosi domom iz svakoga putovanja u matičnoj zemlji. Djelić toga Božjega blagoslova smo dostali i ove nedilje, ka je za nami, od gradišćanskohrvatskoga shodišća u jurskoj katedrali, kade je sudjelovala velika množina hrvatskih vjernikov i kade su naša srca dotaknuta da u gesta, riči i ponašanju budemo imali hrabrosti širiti rič Božju, njegovu istinu, a i radovati se u vjeri u skupnom zajedničtvu svih Hrvatov. Nepobjedljivo u hrvatskoj duši!
-Tiho-
You May Like
