Svečani gala program povodom 85. rođendana koreografa Antuna Kričkovića
„Samo sam stvarao i ples predavao“
U prepunoj kazališnoj dvorani Budimskoga Vígadóa 12. travnja okupili su se prijatelji, poštovatelji, učenici i bivši plesači koreografa Antuna Kričkovića kako bi u sklopu svečanoga gala programa zajednički proslavili 85. rođendan Meštra. Zbog velikog interesa prethodne večeri bila je javna proba. Vjerujem kako poticatelj proslave nimalo nije bio u zavidnoj okolnosti, jer što odabrati iz Kričkovićeva bogatog opusa?
Nakon uvodnih riječi Milana Rusa, slavljeniku je čestitao priznati mađarski koreograf Ferenc Novák, i uručio mu „Alternativno Kossuthovo odličje“ te lovorov vijenac. Po riječima Gábora Eredicsa, voditelja Orkestra Vujičić, kojem je sastavu nedavno uručeno narečeno odličje, Kričković je koreograf koji će i glazbenika naučiti svirati. Iz Meštrove škole izrastao je u priznatoga plesača, koreografa, potom i voditelja Plesnoga ansambla Duna Zsolt Juhász, tko se tom prigodom prisjetio umjetnikova čudesnoga plesnog svijeta. Stare je uspomene pobudio bivši ravnatelj Hrvatsko-srpske gimnazije Stipan Vujić.
I podigla se teatarska zavjesa, glavnu je ulogu preuzela muza plesa Terpsihora. Sitnu je kišu snažnim plesom dozivala Dodola (1996), Banatski su ples oko noža (1972) u pionirskoj uniformi izveli bivši plesači, a Athina Papadimitru s prekrasnom lirskom pjesmom na grčkome jeziku čestitala je Meštru. Potom Ptice Sunca (1998), te ulomak iz plesne koreografije Lucidum Intervallum (2004), posvećenoj hrvatskome pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću.
Vrte se filmski prizori... proba u plesnoj dvorani budimpeštanske Hrvatske gimnazije. Kričković pleše, uvježbavaju se novi koraci, pokreti, rađa se novi ples. U sljedećem je trenutku golem bubanj oko njegova vrata, udara ga i zadaje ritam. Tutnji bubanj, on u transu, a mladi plesači plešući ga okružuju. Završni je akord prvoga dijela gala programa Bunjevačka svita (1967), također u izvedbi bivših plesača te u pratnji tukuljskoga Ansambla Kolo, pod vodstvom Lasla Halasa.
Možda jedna od najzahtjevnijih Kričkovićevih koreografija Ples jastreba (2006) po pjesmi Endrea Adya, na glazbu Béle Bartóka otvorila je drugi dio gala večeri, a pjevačica Erika Frei s pjesmom je pozdravila slavljenika. Nakon nagrađene koreografije Bilo ih je devet (1962), stare snimke, filmski nas kadrovi vode u Kričkovićevo rodno selo Garu. Na salašu članovi Kulturno-umjetničkog društva Gara spremaju se na svadbu, svi u bunjevačkoj narodnoj nošnji, potom u crkvi plesači Luči izvode Esterinu molitvu, te na crno-bijeloj snimci Kričković pleše i pri kraju ulomak iz intervjua „Samo sam stvarao i ples predavao“ reče među inima. Kita mediteranskih plesova Gemme (1997) uvijek su dobar izbor za repertoar večeri. Pri kraju, poput krune cijele proslave pjevajući bunjevačku himnu Kolo igra, svi sudionici večeri okupljaju se na pozornici. Velika se torta dijeli, čestitke i darovi umjetniku. Hvalevrijedno je istaknuti soloplesove i cjelovečernju produkciju Jelice Kričković, Ilke Gorjanac, Marka Poljanca i Petra Vulevića.
I te je večeri Antun Kričković pričao priče. Jedan je od rijetkih naših koreografa tko je narodnosni ples podigao na razinu umjetničkoga plesa, na razinu sveopće kulture. Narodnosna se tradicija iznova rađa u svakom pokretu, u svakom koraku. Smjelo je postavio na scenu grčku mitologiju, biblijske priče ili koreografije inih naroda. Kipar je on poletnih, gracioznih, emotivnih pokreta i strastvenoga plesa. Ali u realiziranju svojih snova uvijek je mogao računati na svoju životnu suputnicu, temperamentnu Mariku Silčanov Kričković.
U „njegovoj su školi“ stasali naraštaji i naraštaji, danas koreografi, plesači, ili nastavnici hrvatskoga folklora. Nedvojbeno mu je velika uloga u sakupljačkome radu folklornoga blaga, od ovdašnjih hrvatskih naselja pa sve do Dalmacije.
I te je večeri publika, od Bačke do Gradišća, pljeskom rekla „Hvala“, plesači su privrženošću, odanim plesom zahvalili i čestitali. U nadi sljedeće jubilarne proslave čestitamo rođendan meštru Antunu Kričkoviću!
Kristina Goher
„Samo sam stvarao i ples predavao“
U prepunoj kazališnoj dvorani Budimskoga Vígadóa 12. travnja okupili su se prijatelji, poštovatelji, učenici i bivši plesači koreografa Antuna Kričkovića kako bi u sklopu svečanoga gala programa zajednički proslavili 85. rođendan Meštra. Zbog velikog interesa prethodne večeri bila je javna proba. Vjerujem kako poticatelj proslave nimalo nije bio u zavidnoj okolnosti, jer što odabrati iz Kričkovićeva bogatog opusa?
Nakon uvodnih riječi Milana Rusa, slavljeniku je čestitao priznati mađarski koreograf Ferenc Novák, i uručio mu „Alternativno Kossuthovo odličje“ te lovorov vijenac. Po riječima Gábora Eredicsa, voditelja Orkestra Vujičić, kojem je sastavu nedavno uručeno narečeno odličje, Kričković je koreograf koji će i glazbenika naučiti svirati. Iz Meštrove škole izrastao je u priznatoga plesača, koreografa, potom i voditelja Plesnoga ansambla Duna Zsolt Juhász, tko se tom prigodom prisjetio umjetnikova čudesnoga plesnog svijeta. Stare je uspomene pobudio bivši ravnatelj Hrvatsko-srpske gimnazije Stipan Vujić.
I podigla se teatarska zavjesa, glavnu je ulogu preuzela muza plesa Terpsihora. Sitnu je kišu snažnim plesom dozivala Dodola (1996), Banatski su ples oko noža (1972) u pionirskoj uniformi izveli bivši plesači, a Athina Papadimitru s prekrasnom lirskom pjesmom na grčkome jeziku čestitala je Meštru. Potom Ptice Sunca (1998), te ulomak iz plesne koreografije Lucidum Intervallum (2004), posvećenoj hrvatskome pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću.
Vrte se filmski prizori... proba u plesnoj dvorani budimpeštanske Hrvatske gimnazije. Kričković pleše, uvježbavaju se novi koraci, pokreti, rađa se novi ples. U sljedećem je trenutku golem bubanj oko njegova vrata, udara ga i zadaje ritam. Tutnji bubanj, on u transu, a mladi plesači plešući ga okružuju. Završni je akord prvoga dijela gala programa Bunjevačka svita (1967), također u izvedbi bivših plesača te u pratnji tukuljskoga Ansambla Kolo, pod vodstvom Lasla Halasa.
Možda jedna od najzahtjevnijih Kričkovićevih koreografija Ples jastreba (2006) po pjesmi Endrea Adya, na glazbu Béle Bartóka otvorila je drugi dio gala večeri, a pjevačica Erika Frei s pjesmom je pozdravila slavljenika. Nakon nagrađene koreografije Bilo ih je devet (1962), stare snimke, filmski nas kadrovi vode u Kričkovićevo rodno selo Garu. Na salašu članovi Kulturno-umjetničkog društva Gara spremaju se na svadbu, svi u bunjevačkoj narodnoj nošnji, potom u crkvi plesači Luči izvode Esterinu molitvu, te na crno-bijeloj snimci Kričković pleše i pri kraju ulomak iz intervjua „Samo sam stvarao i ples predavao“ reče među inima. Kita mediteranskih plesova Gemme (1997) uvijek su dobar izbor za repertoar večeri. Pri kraju, poput krune cijele proslave pjevajući bunjevačku himnu Kolo igra, svi sudionici večeri okupljaju se na pozornici. Velika se torta dijeli, čestitke i darovi umjetniku. Hvalevrijedno je istaknuti soloplesove i cjelovečernju produkciju Jelice Kričković, Ilke Gorjanac, Marka Poljanca i Petra Vulevića.
I te je večeri Antun Kričković pričao priče. Jedan je od rijetkih naših koreografa tko je narodnosni ples podigao na razinu umjetničkoga plesa, na razinu sveopće kulture. Narodnosna se tradicija iznova rađa u svakom pokretu, u svakom koraku. Smjelo je postavio na scenu grčku mitologiju, biblijske priče ili koreografije inih naroda. Kipar je on poletnih, gracioznih, emotivnih pokreta i strastvenoga plesa. Ali u realiziranju svojih snova uvijek je mogao računati na svoju životnu suputnicu, temperamentnu Mariku Silčanov Kričković.
U „njegovoj su školi“ stasali naraštaji i naraštaji, danas koreografi, plesači, ili nastavnici hrvatskoga folklora. Nedvojbeno mu je velika uloga u sakupljačkome radu folklornoga blaga, od ovdašnjih hrvatskih naselja pa sve do Dalmacije.
I te je večeri publika, od Bačke do Gradišća, pljeskom rekla „Hvala“, plesači su privrženošću, odanim plesom zahvalili i čestitali. U nadi sljedeće jubilarne proslave čestitamo rođendan meštru Antunu Kričkoviću!
Kristina Goher
U prepunoj kazališnoj dvorani Budimskoga Vígadóa 12. travnja okupili su se prijatelji, poštovatelji, učenici i bivši plesači koreografa Antuna Kričkovića kako bi u sklopu svečanoga gala programa zajednički proslavili 85. rođendan Meštra. Zbog velikog interesa prethodne večeri bila je javna proba. Vjerujem kako poticatelj proslave nimalo nije bio u zavidnoj okolnosti, jer što odabrati iz Kričkovićeva bogatog opusa?