„Krajolici i lica u zrcalu“
U organizaciji Muzeja i arhiva Poljaka u Mađarskoj te Foruma poljskih stvaratelja u Mađarskoj, u prostorijama Muzeja 22. svibnja otvorena je zajednička izložba hrvatskih i poljskih likovnih umjetnika naslova „Krajolici i lica u zrcalu“.
Nit vodilja skupne izložbe jest upoznati pripadnike većinskoga naroda s likovnom umjetnošću umjetnika narodnosnih zajednica. Zamisao je provedena prvom skupnom poljsko-ciganskom izložbom 2012. godine, te poput nastavka priređena je i hrvatsko-poljska. Po mišljenju kustosice Marte Trojan pripadnici narodnosti u Mađarskoj nehotice se susreću s činjenicom kako je njihov stvaralački rad nepoznat široj mađarskoj javnosti, a novootvoreni postav prava je slastica u tome nizu. Po spisima cara Konstantina Porfirogeneta, Hrvati su s okolnih područja Krakova, iz takozvane Bijele Hrvatske krenuli prema Jadranskome moru u VII. stoljeću. No moguće je kako o zajedničkoj povijesti dvaju naroda svjedoče i pojedini toponimi poput Chorwatówka. U čuvenome romanu Mirka Kovača „Grad u zrcalu“ po površini mora oslikava se silueta Dubrovnika. Kako Jadransko more tako i Baltičko, ili rijeka Dunav, Drava, Visla mogu biti zrcala pejzaža ili ljudi. Četrdesetak likovnih ostvaraja, desetak likovnih umjetnika skupljena u šaroliku kitu. Najviše su oslikani krajolici, ljudi s tehnikom ulje na platnu. U okvirima postava izložena su platna Estere Šarkić, Đure Šarkića, Đure Benkovića i skulpture Imrea Pišćura. Živahan je prikaz Senandrije, dalmatinskohrvatskoga gradića na obali Dunava, na slikama akvarelista Đure Benkovića. Mediteranski ugođaj po trgovima, žamor ljudi u kafiću, uske uličice, rijeka Dunav, teme oslikane razigranim pokretima kista, obasjani suncem. Mediteranska je tematika zastupljena i na slikama Estere Šarkić. More, para morske soli i Velebit spojeni u bogatim nijansama plavetnila ili kamp Slanica, ali tu je i rodni grad Mohač s čuvenim bušarskim larfama. Najizražajnija slika Estere Šarkić ipak je naslova „Na mome putu“. U prvome su planu platna valovito, širokim kistom nanošene boje (crna, crvena, tamnoplava ili tamnosmeđa), širok osjećajni raspon, a u drugome planu u emotivnom i slikovnom kontrastu umirujući krajolik, pastelnih boja. Slike Đure Šarkića odraz su jednostavnog, nepomičnog mohačkoga dvorišta. 
Umjerene pastelne boje i geometrijski oblici jesu čuvari otisaka već pomalo nestaloga svijeta. Kulminacija postava jesu njegove ilustracije priča Eleka Benedeka. Čvrste kamene skulpture Imrea Pišćura jesu patuljci divovske snage, odrazi uvjerljivosti i ustrajnosti. Skulpture crnoga vulkanskoga kamena poput onih na Uskrsnim otocima motre daljinu.
Moto izložbe mogao bi biti, kako to navodi i trojezični (mađarsko-hrvatsko-poljski) katalog navod iz već narečenoga romana „Ogledalo pamti sve ono što se u njemu zrcali, a «duševnom oku» katkad ponudi malo od toga obilja“.
Izložba je otvorena za posjetitelje do 20. lipnja 2014. Imate li vremena, posjetite taj bogati postav u Ulici Állomás, u X. okrugu.
Kristina Goher