Iz povijesnih se dokumenata saznaje da su u Sepetniku (Zalska županija) 1789. g. živjeli Mađari, Nijemci i Hrvati, a i dandanas uz mađarsko stanovništvo živi tri narodnosti (Nijemci, Hrvati i Romi) u miru i međusobnom poštivanju. Njihovom se suradnjom postigao i onaj izložbeni prostor u kojem je uređena zavičajna zbirka povijesti sva četiri naroda, među njima i hrvatske narodnosti. Dio je prostora uređen s materijalnom kulturom pomurskih Hrvata zahvaljujući sakupljačkom radu Zoltana Markača, predsjednika tamošnje Hrvatske samouprave.U Sepetniku 1880. godine čak 30 % stanovništva tvorili su Hrvati, danas je njihov broj znatno manji, 3 % od sveukupnoga stanovništva. To su većinom obitelji koje su se preselile iz okolnih hrvatskih naselja. U naselju već treći mandat djeluje aktivna Hrvatska samouprava. Zahvaljujući njezinu djelovanju, u zadnje se vrijeme povećao broj onih koji izjašnjavaju svoje hrvatsko podrijetlo. Prema predsjedniku g. Markaču, mnogi već ne govore hrvatski, ali rado se uključuju u hrvatske programe, polako obnavljaju svoje zaboravljene običaje. Samouprava prograne nastoji organizirati tako da bude razumljivo i za većinski narod i za druge narodnosti, a često pozivaju i hrvatske kulturne skupine iz okolice, kako bi u njima jačali hrvatsku samosvijest, vježbaju kajkavsko narječje. U mjestu djeluje njemačka narodnosna škola, a za Hrvate Hrvatska samouprava svake godine organizira tečaj hrvatskoga jezika. Predsjednik Markač već godinama obožava stare predmete i godinama ih sakuplja. Zahvaljujući tomu, nova zavičajna zbirka pod naslovom „Naše zajedničko blago” sadrži mnoštvo starih predmeta iz hrvatskih pomurskih naselja. Otvaranju zavičajne zbirke prethodio je marljiv rad, u selu je utemljen Odbor lokalne zbirke pod vodstvom Ibolye Sostai. Počelo je s tematskim izložbama, izloženi su predmeti vezani uz poljoprivredu, zatim uz kuhanje, grijanje i tako redom. Objavljen je oglas za mještane da mogu darovati ili posuditi svoje stare predmete za izložbu. Ukupno je 40 obitelji sudjelovalo u tome. Na stalnoj izložbi uređena je stara soba, kuhinja, predstavljeni su predmeti tradicionalnih zanata. Pri uređenju hrvatske izložbe pomogla je i Rozika Grabant, rodom iz Pustare, koja se još sjećala stare kolijevke, što je nosila sa sobom mlada kada se udala, kako se pekao kruh kod kuće i mnogih drugih potankosti sa sredine prošloga stoljeća.
beta