...a iza tebe ko vječnost spora ostat će samo tišina mora... (Jakša Fiamengo)
Kada na vlast u mome Splitu dođu novi ljudi, uvijek me pozovu na «konzultacije», pa me pitaju što ja mislim što bi trebalo gradu. Pa jedna koncertna dvorana, jer u Splitu ima toliko talentiranih pjevača. I tako kada sam prije tri godine gostovao u pečuškom Centru Kodály, veličanstvena koncertna dvorana, ja sam te slike odnio u Split i pokazao svima..., kaže Oliver Dragojević.
U njegovoj karijeri drugom gostovanju u Mađarskoj (prvo je gostovanje bilo: Hrvatski božićni koncert u Koncertnoj dvorani „Kodály” 19. prosinca 2012. godine), 30. svibnja u Šiklošu dom Oliveru Dragojeviću i sastavu Dupini pružio je prostor Šikloške tvrđave. Mora da se Oliver s publikom i dečkima osjećao kao da je negdje blizu mora, okružen visokim kamenim zidovima, i ostatcima prošlosti u kamenu ispisanima u prekrasnom, nedavno obnovljenom zdanju Šikloške tvrđave. Osjećala se njegova opuštenost, uživancija tijekom cijeloga koncerta, kojega je odradio s puno neposrednosti, ležernosti, kako i priliči «starom morskom vuku», koji broji šezdeset i sedmo ljeto. A našao je i partnere u publici koja je cijelo vrijeme s njim pjevala, te nije zaboravio u nekoliko navrata pohvaliti upravo izvrsnu šiklošku publiku, njih osamstotinjak koji su došli na koncert iz šire regije, među njima podosta posjetitelja i iz pograničnih mjesta Republike Hrvatske. Sve nježne riječi svijeta, rič i melodija, toliko svojstvena, romantična, emocionalna, ljubavna...
Šikloški je koncert organizirao Kulturno-prosvjetni centar Hrvata u Mađarskoj i njegov ravnatelj Jozo Hari. Pokrovitelji su mu bili: Hrvatska državna samouprava, Hrvatska samouprava grada Šikloša, Hrvatska samouprava Baranjske županije, Grad Šikloš, Savez Hrvata u Mađarskoj, Zajednica podravskih Hrvata i dr. János Marenics, šikloški gradonačelnik. Trideset je godina Šikloš čekao koncert Olivera Dragojevića, reče šikloški gradonačelnik.
Pjesmu La musica di note, koju su pjevali Dubrovački trubaduri, izveli su zajedno s Oliverom učenici mjesne Osnovne škole «Dorottya Kanizsai».
Olivera i publiku pozdravili su generalna konzulica Vesna Haluga, šikloški gradonačelnik János Marenics te predsjednica mjesne Hrvatske samouprave Timea Bockovac. Na samom početku koncerta na pozornicu je Oliver pozvao šikloškoga gradonačelnika, svojega velikog obožavatelja, kojem se ispunio san, Oliverovo gostovanje u Šiklošu. Gosp. Marenics zajedno je pjevao s Oliverom Skalinadu. Publika je nastup popratila burnim klicanjem... Oliver za glasovirom, s gitarom u ruci i harmonikom… Krenuo je: Kad mi dođeš ti, Tko sam ja da ti sudim, Moj lipi anđele, U ljubav vjere nemam, Oprosti mi, pape, Stari morski vuk, Nadalina..., a na kraju neponovljiva Cesarica. I kad smo već kod Cesarice, jeste li znali kako se ona Oliveru na prvu ruku nije svidjela. U jednom intervjuu Oliver je naime izjavio: Cesaricu sam “oteo” Vinku Coci. Tu sam priču već više puta rekao. Došao sam Zdenku Runjiću i pitao bi li ja mogao snimiti tu pjesmu, a on mi kaže: Ne možeš, to je za Cocu. Pitam ga ja: Je l’ zna Coce već za tu pjesmu? Ne zna, kaže, a ja ću na to: Onda mi ju daj, neće Coce nikada znat da je bila njegova.Otišao sam u studio i snimio Cesaricu. I kad sam je napokon snimio, ostavila me potpuno hladnim, bio sam razočaran. Nakon toga sam nazvao Gibonnija i pitao mogu li ja tu pjesmu otpjevati onako kako ja želim? A Gibo kaže: Kume, radi što te volja. Dodao sam neke svoje ukrase, ponovno je snimio i pustio Gibonniju, a on kaže: Pa ovo je pet puta bolje! A bio sam s Cesaricom već na putu da odustanem…
Mi smo jedna klapa (kada se nekoliko prijatelja nađe skupa, jedu, piju, putuju, reče Oliver, te s Dupinima otpjevao i klapsku pjesmu.
Ovo je večer romantike, kazao je Oliver, večer ljubavi. Čovjek koji je već pedeset godina na pozornici u pjesmi, jedini hrvatski izvođač koji je nastupio u pariškoj Olympiji, londonskom Royal Albert Hallu, njujorškom Carnegie Hallu te u sidnejskoj Opera House, a sa svojim Dupinima ovih dana, kako reče, vratio se s gostovanja u Americi, nisu bili dugo, dvanaest dana, ali se Oliver silno zaželio doma i povratka svojem Splitu, moru i Veloj Luci.
Nakon koncerta, u nevezanom razgovoru vaša mu je urednica poklonila Hrvatski kalendar 2014, u kojem je i intervju što je s Oliverom napravljen prije tri godine za njegova boravka u Pečuhu i nastupa u Koncertnoj dvorani Kodály. Premda nema mnogo poroka, jedan je od njih cigareta, te me zabrinuto pitao između dva fotografiranja, vidjevši cigaretu u mojoj ruci: Ovdi se može pušiti? Potražili smo upaljač. Iako ga koncerti ne iscrpljuju fizički, kako kaže, umoran je poslije njih i nije baš spreman davati intervjue, pa ni Dalmatincima. Kaže, moram večerati, malo se odmoriti. Potom fotografiranje i razgovori s ljudima iz publike čije je oduševljenje zapamtio s pozornice gledajući ih u gledalištu. Zanima ga odakle su došli na koncert, a oni mu govore kako su njegove pjesme lijek za dušu, te ponavljaju njihove riječi napamet.
Branka Pavić Blažetin