KOZARSKE „FAŠANGE”

Hrvatska narodnosna samouprava sela Kozara organizirala je i ove godine već uobičajeno okupljanje u povodu stoljetnog običaja kozarskih ženskih poklada. Kozarci su 30. siječnja u kasnim poslijepodnevnim satima ispred mjesnog doma kulture čekali goste «fanjkima» (uštipcima) raznih okusa, kolačićima, rakijom i vinom te pjesmom i svirkom, za što se ovoga puta pobrinuo mohački Orkestar Poklade, ovaj put i u ulozi pratećeg orkestra mohačkog KUD-a Zora koji je nastupio toga dana u Kozaru. Uz njih u folklornome programu predstavila se i mohačka bušarsku skupina pod imenom Buše, umjetnici, pečuški Ženski pjevački zbor „Augusta Šenoa”, kozarski Pjevački zbor Biser i Orkestar Vizin. Nakon programa slijedilo je druženje i ples uz večeru i glazbu.

Hrvatska narodnosna samouprava sela Kozara organizirala je i ove godine već uobičajeno okupljanje u povodu stoljetnog običaja kozarskih ženskih poklada. Kozarci su 30. siječnja u kasnim poslijepodnevnim satima ispred mjesnog doma kulture čekali goste «fanjkima» (uštipcima) raznih okusa, kolačićima, rakijom i vinom te pjesmom i svirkom, za što se ovoga puta pobrinuo mohački Orkestar Poklade, ovaj put i u ulozi pratećeg orkestra mohačkog KUD-a Zora koji je nastupio toga dana u Kozaru. Uz njih u folklornome programu predstavila se i mohačka bušarsku skupina pod imenom Buše, umjetnici, pečuški Ženski pjevački zbor „Augusta Šenoa”, kozarski Pjevački zbor Biser i Orkestar Vizin. Nakon programa slijedilo je druženje i ples uz večeru i glazbu.

 

«Fašange su, to su ludi dani, pa se nađe i žena pijani!», pjevale su i pjevaju Kozarkinje, stoljećima čuvajući običaj ženskih poklada, na ponedjeljak pred Čistu srijedu. Okupile bi se i pošle prema Ritiču, brdašcu gdje su Kozarci imali podrume... Prva u redu, iliti takozvana pozivača, kaže mi 83-godišnja Katica Tot, kojoj se pridružuju Ljubica Vranešić i Marica Katić išla je s barjakom (zastavom) u ruci. Ove su godine i one spremile barjak. A što ima na pokladnom barjaku privezanom 2016. godine: otarak (ručnik), pregača s nošnje, borovica, šišmir... Sjećaju se moje postarije sugovornice od kojih jedna Marica nije išla u Ritič jer je otac nije puštao, a i išle su uglavnom vjenčane žene, ženskih poklada. U svakom vremenu ima netko tko vodi veselje. Tako se i one sjećaju kozarske babe Treze, Stane Kokičine, veselih kozarskih žena čuvarica običaja i tradicija... Uz dobro kozarsko vino, one su na ženske poklade kuhale, pile i jele, veselile se, a ako bi se neki muškarac toga dana odlučio za Ritič, do kože bi ga svukle i potjerale u selo. Muškarci su svoje poklade držali sutradan, u utorak pred Čistu srijedu u krčmi... Nije bilo rijetko da su na ženske poklade na povratku kući žene navratile i u krčmu dalje se veseleći. Danas su to tek sjećanja. Ove se godine, unatrag nekoliko godina, ne ide u Ritič, daleko je on za današnje čuvarice običaja kozarskih Hrvata koje su u godinama. Došli su brojni prijatelji, među njima i dragi prijatelji Hrvati iz Olasa, plesači i bušari iz Mohača, pa su se svi zajedno proveselili u mjesnom domu kulture. Događanju je nazočila i donačelnica sela Kozara Ibolya Fuksa, glavna i odgovorna urednica Medijskog centar Croatica Branka Pavić Blažetin, mnogi mještani, njihova djeca i unuci, i oni koji su u Kozaru i oni koji su u obližnjem Pečuhu.

Branka Pavić Blažetin

 

Newsletter

Subscribe now to get 100 exclusive photo & two newsletters per month