Hrvatska samouprava sela Olasa 4. prosinca u mjesnom domu kulture priredila je, sedmu godinu zaredom, svoju Adventsku večer. Program druženja započeo je u poslijepodnevnim satima dolaskom pozvanih prijatelja iz Gajića, Belišća, Mohača i Kozara te okolnih naselja u kojima žive Hrvati. U programu je sudjelovao kozarski Ženski pjevački zbor Biser, mohački omladinski Tamburaški sastav Jožike Kovača i muška pjevačka skupina BelAmi iz grada Belišća, utemeljena prije nepuna dva mjeseca, koja vježba pod rukom Aleksandre Čeliković.
U Olas su i ovoga puta došli dragi prijatelji, brojni članovi Udruge vinogradara i vinara Martinovo brdo iz etnosela Gajića, na čelu s predsjednicom Udruge Janjom Čeliković, koja kaže kako Udruga i olaska Hrvatska samouprava obilježavaju petu obljetnicu potpisivanja sporazuma o suradnji.
Prepun je bio olaski dom kulture od najmlađih do malo starijih i onih najstarijih. Stolovi su bili prekrasno urešeni, jednako kao i božićno drvce i pozornica na kojoj su nam izvođači priredili neizmjernu radost doživljajem prenošenja običaja, jačanja domoljubnih osjećaja i bogatstva tamburaškoga hrvatskog melosa, pa do kazivanja nekoliko stihova na hrvatskom jeziku. Nazočne je pozdravila predsjednica mjesne Hrvatske samouprave Ana Rozinger, posebno pozdravljajući ugledne goste, među njima konzula Nevena Marčića i parlamentarnoga glasnogovornika Hrvata u Mađarskom parlamentu Mišu Heppa.
Kozarkinje su prostrle božićni stol i, uz blagdanske pjesme, na njegova četiri kuta prosuli žito i sjemenje, donijeli kruh, jabuku s kovanicama, vino, rakiju, svijeću, križ i patricu turkinju... Sve su bube potjerale sa „marš, van” te poželjele čestit Božić i mlado ljeto.
Muški pjevački zbor iz Belišća BelAmi, uz pratnju na klavijaturi Aleksandre Čeliković, pokazao nam je što se sve može uvježbati u tako kratkom vremenu kada se želi i zna. Pobrali su buran pljesak oduševljene publike.
Ali pravo oduševljenje izazvahu mladi tamburaši koji u Mohaču vježbaju pod rukom majstora narodne umjetnosti Józsefa Kovácsa. Toliko zanosa, znanja i toliko vjere u njihova učitelja davno sam vidjela na pozornici. Bili su to virtuozi koji su nam u nešto više od pola sata tamburaške igre raznovrsnih skladba pokazali kako rade pravi učitelji sa svojim učenicima. Izvrsno, izvrsno! S radošću na licu i ne trepnuvši od umora, oni su slijedili majstora i nisu posustajali, dapače, sve više su nas oduševljavali. Svaka im čast!
Nakon izvrsne večere i adventskih kolačića pak slijedilo je druženje do kasnih sati uza snažne glasove muške klape BelAmi, svirku mladih mohačkih tamburaša i oduševljenu pjesmu svih okupljenih u olaskom domu kulture.
Branka Pavić Blažetin