U organizaciji Hrvatske samouprave sela Birjana, 19. srpnja priređen je IV. Hrvatski dan. Program Dana počeo je u poslijepodnevnim satima dočekom gostiju kod mjesnog doma kulture, nastavljen svetom misom u stoljetnoj birjanskoj crkvi koju je služio olaski župnik Sándor Horváth koji skrbi i o birjanskim vjernicima. Slijedio je mimohod i glazbena povorka sudionika Dana, a potom zabavni program. Programu su sudjelovali: Garska folklorna skupina, pečuški Ženski pjevački zbor Augusta Šenoe, Orkestar Orašje, birjanska Hrvatska plesna i Dječja skupina. Slijedilo je druženje i večera, a potom Hrvatski bal uz Orkestar Juice Team. Programu je nazočila između ostalih konzulica gerantica Ružica Ivanković, dopredsjednik Saveza Hrvata u Mađarskoj Arnold Barić te predsjednik Hrvatske samouprave Baranjske županije Mišo Šarošac.
Birjanska se crkva počela graditi kada je selo imalo 93 stanovnika, čitam na web-portalu sela Birjana, od kamena i drveta obližnjeg samostana, oko 1738. godine. Godine 1820. građena je škola, a 1828. Birjan ima 537 stanovnika. Oni se bave vinogradarstvom i šumarstvom. Crkva je proširena i dograđena 1840. te posvećena Snježnoj Gospi. U drugoj polovici 19. stoljeća Hrvati iz susjednih naselja rado se doseljavaju u Birjan, bile su to velike obitelji s četvero, šestero, osmero djece, i sve do kraja Prvoga svjetskog rata većinu stanovništva sela Birjana čine Hrvati. Danas starosjedilaca jedva ima. Premda po podacima posljednjeg popisu pučanstva, zahvaljujući neosporno i naporima Hrvatske samouprave utemeljene prije četiri godine, pripadnika hrvatske narodnosti u Birjanu ima. Krajem 19. stoljeća selo ima 680 stanovnika, a 110 učenika pohađa pučku školu. U selu je katolička čitaonica, i knjižnica s više stotina svezaka, tri krčme, jedna čarda, živi se od poljoprivrede, a stanovništvo čine sitni i srednji zemljoposjednici.
To idilično naselje pokraj mohačke ceste ima osamstogodišnju prošlost. Skrenite s puta i naći ćete se u prekrasnom okružju uređenih ulica i putova, dvorišta, u blizini šume... Utemeljenjem Hrvatske samouprave 2010. godine kojom predsjedava Zsuzsana Somogyvári, a uz nju su zastupnici Milica Murinyi Sörös, József Sörös, Imro Delić, Birjan postaje bogatijim za niz hrvatskih sadržaja. Tako i za IV. Hrvatski dan u Birjanu. Svetu misu u stoljetnoj crkvi služio je Sándor Horváth na hrvatskom jeziku uz pjevanje crkvenoga pjevačkog zbora što ga je predvodila 84-godišnja Milka Grajić Orovica, rođena u Birjanu, a udana za udvarskog Hrvata koji je došao za zeta u Birjan. Sjeća se još misa na hrvatskom jeziku za godove kada je u osam sati bila njemačka, u devet šokačka (hrvatska), a u jedanaest mađarska. Tri mise na godove, a i onda kada je bilo «klečanje», i onda su bile tri mise.
Kada se ona pričestila, bila je u «skutama», bilo je mnogo prvopričesnika šokačkih Hrvata, pomrli su i poodlazili, sada nas je svega dvije-tri Šokice, svi su pomrli. Radujemo se i jedva čekamo Hrvatski dan, spremamo se čudo, učimo se pjevati i pjevamo u crkvi. Ja sam nekada bila i kulturnoj grupi. Imam dvije unuke i praunuku koja igra šokački i ide u Hrvatsku gimnaziju «Miroslav Krleže». U grupi ima Šokica po materi i ocu, ali je sve to najviše po mađarski, samo šokački igraju. Mise imamo najviše subotom, a svakoga mjeseca prve nedjelje imamo u 10 sati misu. Malo nas ima na misama. O nama se brine Hrvatska samouprava, kupi nam Hrvatski kalendar, pretplaćuje Hrvatski glasnik, novine i kalendar jedva čekamo da dobijemo, i sve pročitamo. Kada se nas tri Šokice sastanemo, onda mi razgovaramo šokački, i to nam je prilika za divaniti, kaže Milka Grajić Orovica.
Katica Katić Mišljenac 1956. iz Šaroša udala se u Birjan. Bila je «svatica» kod rodova u Birjanu, i tu je upoznala muža. Udala se s 18 godina, a muž joj je imao 19 godina. Danas u domu kulture zidove krase njezini stolnjaci i otarci, još od njezine mame. Na svadbi je svirala vršendska banda, a vjenčanje je bilo u šaroškoj crkvi. Mati joj se iz Pogana, udala se u Šaroš. Kada je ona bila dijete, u Šarošu se moglo birati ići ili u hrvatsku ili mađarsku školu. Ona je išla u mađarsku, tek su neke obitelji dale svoju djecu u hrvatsku školu, svu svoju djecu... Muževe su bake obadvije iz Šaroša, udale se u Birjan. Iz Šaroša su se mnogi udali u Birjan. Bila je takva družina gdje su i snaja i svekrva bile iz Šaroša. Nema nas puno u Birjanu, već kada sam ja došla, bilo je malo Hrvata, više Mađara. Ja ni sa svekrvom nisam divanila, već samo sa svojom mamom. Djeca mi ne znaju hrvatski, ali ja sada imam vremena, jako volim čitati sve što je na hrvatskom jeziku, iako nisam išla u hrvatsku školu u Šarošu, kaže mi Katica Katić Mišljenac.
Ne damo se i ne predajemo, reče mi dopredsjednica birjanske Hrvatske samouprave Milica Murinyi Sörös, koja se prije nekoliko godina doselila u Birjan. Mladi traže priliku za druženje, i rado dolaze u Hrvatsku plesnu skupinu, koju smo utemeljili prije pet godina. Plesnu skupinu vodi njezina sestra Mirjana Murinyi, odgajateljica u pečuškoj Hrvatskoj školi «Miroslav Krleža». Sastaju se svakoga tjedna, imaju dosta članova. U Birjanu ima mnogo mladih, druže se i rado nastupaju. Odnedavno je Hrvatska samouprava preko plesne skupine počela raditi i s djecom. Mjesečno organiziraju jedanput plesna zanimanja s djecom. Veza s bačkom Garom i tamošnjim Hrvatima veoma je dobra jer Milica je Garkinja. Selo broji između 520–530 stanovnika, i naš je uspjeh što trenutno imamo petero djece koji pohađaju hrvatski vrtić u Pečuhu, a ima ih i u Hrvatskoj školi Miroslava Krleže, što je neposredan uspjeh birjanske Hrvatske samouprave, kaže Milica Murinyi Sörös.
Pred izborima su. Nije bilo problema, obavljena je registracija hrvatskih birača u Birjanu. Hrvatska samouprava i njezini zastupnici rado su viđeni u svim kućama na čija vrata zakucaju, i ljudi su se dragovoljno javili, registrirali se u hrvatski popis birača te će najesen biti narodnosni izbori u Birjanu, a zasigurno će biti i utemeljena Hrvatska samouprava koja želi nastaviti započeti posao.
Branka Pavić Blažetin
