U sklopu Hrvatskoga dana Hrvatska samouprava grada Budimpešte, pod pokroviteljstvom državnoga tajnika za vjerske, narodnosne, društvene i civilne odnose pri Ministarstvu ljudskih resursa Miklósa Soltésza, u knjižnici budimpeštanske Hrvatske škole priredila je konferenciju „Dijalog o našoj budućnosti“. Kako je pri otvorenju skupa uime organizatora predsjednica Hrvatske samouprave grada Budimpešte Anica Petreš Németh istaknula, hrvatskoj zajednici u Budimpešti od osobite je važnosti očuvanje hrvatskoga jezika, kulture, običaja i samobitnosti, što i nije lako u gradu s dva milijuna stanovnika.
Poseban je naglasak na mladima, mlađem naraštaju, odnosno kako ih pridobiti kao sudionike u pojedine hrvatske sadržaje. Poradi toga je i organizirana konferencija te, ne u posljednjem redu, razmjena iskustava glede već narečenih pitanja. Pozdravnim riječima predsjednice Petreš pridružili su se i predsjednik Hrvatske državne samouprave Ivan Gugan te prvi tajnik Veleposlanstva Republike Hrvatske Marina Sikora. Na skupu izlagali su: glavni narodnosni savjetnik Odjela za opće obrazovanje pri Ministarstvu ljudskih resursa István Kraszlán, ravnatelj Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj Stjepan Blažetin, ravnateljica budimpeštanskog HOŠIG-a Ana Gojtan, ravnateljica zagrebačkog Učeničkog doma „Marija Jambrišak“ Ljubica Banović, ravnateljica koljnofske Dvojezične osnovne škole Mihovila Nakovića Agica Sárközi, predsjednik Društva Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj Andrija Handler, novinarka i urednica radijskih i televizijskih emisija Višnja Biti, novinar i urednik hrvatskih radijskih i televizijskih emisija pri MTV-a Andrija Pavleković, velečasni Vjenceslav Tot i ekonomist Branko Kovač. Voditeljske poslove obavljao je zamjenik Hrvatske samouprave grada Budimpešte Stipan Đurić. Ravnateljica Ana Gojtan u svom izlaganju „Samoorganiziranje mladih i hrvatski kulturni identitet“ usredotočila se na rad s mladima u školi kojoj je na čelu. Smatra da je privlačnost škole i vrijednosno usmjereni odgoj, djelatnost predaje vrijednosti koja traje od vrtića do mature i prilagođena je značajkama raznih dobi, te ugrađivanje u tijek socijalizacije moralnih norma, osjećaja pripadnosti zajednici, solidarnosti, snošljivosti i drugih društvenih vrijednosti koje imaju veliku ulogu u razvoju značaja pojedinca. Kako reče, dva su područja koja pružaju te mogućnosti: školska svečana događanja i HOŠIG-ova Plesna i literarna pozornica. Važno je da mladi, i to svi naraštaji, budu aktivni sudionici od idejnoga začeća do provedbe. Glavni narodnosni savjetnik István Kraszlán u svom izlaganju naslova „Perspektive narodnosnoga obrazovanja” govorio je o tome kako s naraštaja na naraštaj narodnosne vrednote postupno gube svoje vrednote pojedinih područja. Djelatni su pojedinci kamen izgradnje budućnosti, i što više takvih kamena raznih naraštaja to je veći, širi vidokrug za budućnost. Posljednjih godina odgojno-obrazovne ustanove dobivaju sve veću ulogu u tome. I zbog toga svaka se zajednica treba koristiti svim danim mogućnostima kako bi osigurala što većma prinovljeni uvjetni sustav, a također i razmotriti trenutno čime raspolaže i ubuduće na koje temelje može graditi. Ravnateljica Agica Sárközi pri temi „Čuvanje hrvatskog identiteta u koljnofskoj školi” također je govorila o iskustvima ustanove kojoj je na čelu. Uza slajdove govorila je o povijesti škole, o aktivnostima i prijateljskim te zbratimljenim školama. Smatra da se škola neprekidno treba obnavljati i razvijati, i glede fizičkoga stanja i glede odgojno-obrazovne djelatnosti. Po njenim riječima nije sigurno da pojedinac koji odlično govori hrvatski posjeduje i hrvatsku samosvojnost, te znanje jezika nema tako veliku ulogu kako se u današnjici misli. Iz njezina izlaganja dalo se iščitati da veliku ulogu pri samobitnosti imaju vjera i razni oblici narodnosne kulture. Sljedeća predavačica Ljubica Banović polazišnom je točkom također smatrala odgojno-obrazovni rad učeničkoga doma što ga vodi. U predavanju „Različitosti su naše bogatstvo“ osvrnula se na povijest ustanove, radionice unutar doma, te je naglasila da stanari doma dolaze iz raznih hrvatskih kraljeva i iz BiH te da su i oni suočeni s poteškoćama glede „izgradnje“ samobitnosti. Andrija Handler odabrao je slikovit naslov svom izlaganju: „Sve je lako kad si mlad“, u kojem je govorio o djelatnosti Društva gradišćanske mladeži kada je još on bio predsjednik. Istaknuo je značenje hrvatskih kampova, također i hrvatskih odgojno-obrazovnih ustanova. Smatra da je tada bilo lakše pridobiti mlade za razne sadržaje, a temelji tomu jesu i međusobna poznanstva, primjerice veći broj Gradišćanaca se upisalo u budimpeštansku Hrvatsku gimnaziju. Stjepan Blažetin iz raznih je motrišta prilazio tom pitanju: „Hrvati u Mađarskoj na razmeđi tradicije i modernosti“. Kakvi su bili i kakvi jesu suodnosi tradicije i suvremenosti, kako i na koji način se to odražavalo u pojedinim razdobljima hrvatskoga življa u Mađarskoj, kakvo je stanje danas. Koja su ona područja hrvatskih vrednota s kojim se pojedini naraštaji mogu poistovjetiti. U svom izlaganju širokoga raspona Blažetin je govorio o problemima i mogućnostima na polju hrvatske kulture, društvenoga i političkoga života te o mlađim naraštajima. Višnja Biti govorila je o svojim novinarskim i uredničkim iskustvima, o emisijama koja imaju za cilj njegovanje jezika, čuvanje kulturne vrijednosti, te jačanje nacionalne svijesti među mladima. Otac Vjenceslav Tot iz vjerskoga je kuta govorio o krizi pojedinca i obitelji u 21. stoljeću. O pojavi nasilja i nesnošljivosti u društvu, o medijima koji često daju iskrivljenu sliku o stvarnosti. O svim onim poteškoćama kojima se suočavaju mladi, primjerice o sintetičkim kemijskim tvarima ili homoseksualnosti. Andrija Pavleković izlaganje je potkrijepio statističkim podatcima, primjerice iz Izvješća Mađarskoga parlamenta o narodnostima u Mađarskoj 2009./11. godine, s posebnim osvrtom na odgoj i obrazovanje u Hrvata, rezultatima popisa pučanstva 2011. godine, naveo je podrobnosti iz programa rada Saveza Hrvata u Mađarskoj za 2015. godinu, a također je potaknuo djelatnost Hrvatske državne samouprave u svezi s mladima. Posebno se osvrnuo na naslov Način života hrvatske mladeži u Mađarskoj, skupine autora A. Baráth – I. Đurok – D. Šokčević, te na platforme Medijskoga centra Croatica, jednako kao i na svoj rad. Najmlađi izlagač Branko Kovač također se koristio podatcima popisa pučanstva 2001. i 2011. godine, poseban je naglasak stavio na socijalizaciju pojedinca, u kojem prvobitnu ulogu ima obitelj, potom vrtić i škola, pa tek zatim različite skupine vršnjaka. Ako je to na pravome putu, po njegovome, oblikuje se ličnost u kojoj su sjedinjene dvojnosti (hrvatska i mađarska samobitnost). Također je upitao o ulozi ideala, uzora mladoga pojedinca. Postoje li i jesu li potrebni?
Nakon maratonske konferencije, izlaganja s različitih motrišta i rasprava nakon toga, nije se naišlo na „rješenje“.
Kristina Goher