Čim tko čuje naziv Pomurje, odmah se prisjeti područja koje se prostire pokraj Mure, sjeti se same rijeke, vode koja je izvor života. Pomurski su se Hrvati srasli s rijekom koja im je tijekom stoljeća pružala mogućnost za preživljavanje i kao pitka voda i kao izvor ribe, a za one strpljivije kao izvor zlata. Mura napaja cijeli svoj obalni kraj, brežuljci se uzdižu iznad svakog sela, a sve veći prostor osvajaju šume (bukva, hrast), u kojima se krije bogatstvo divljih životinja. Gdje ima divljih životinja, tamo je i lovac, a to je tako i među pomurskim Hrvatima. Lovačko društvo među pomurskim Hrvatima postoji od šezdesetih godina prošloga stoljeća, međutim društvo se obnovilo 1989. godine i počelo djelovati pod imenom Lovačko društvo „Mali berek” (Kisberkes), okuplja lovce iz hrvatskih pomurskih naselja.
Lov je djelatnost kojom se čovjek bavio kroz cijelu povijest. Da bi preživio, čovjek se hranio biljem koje je mogao ubrati i mesom koje je mogao uloviti. Lov je danas postao razonoda, zabava i sport, tako ga njeguju i članovi Lovačkoga društva „Mali berek”. Članovi često nevidljivo rade svoj posao tijekom godine, katkad se čuju pucnjave, većinom u zimskom razdoblju ili naiđemo na njihove fotografije na društvenim mrežama gdje ponosno pokazuju svoj ulov. Članovi društva redovito su na većim seoskim priredbama, kuhaju za sudionike perkelt ili gulaš, naravno, od divljači. Prilikom jedne takve priredbe sam nešto više saznala o Lovačkome društvu „Mali berek” od aktivnog člana Jože Doboša, koji vrlo dobro govori hrvatski i ponosan je na to da su članovi Društva svi Hrvati, tj. iz hrvatskih pomurskih naselja.
– Prije dvadeset sedam godina smo obnovili Lovačko društvo, mnogi su se mladi učlanili, momentalno imamo 16 članova, svi su naši Hrvati, mi stariji dobro govorimo hrvatski, mlađi već slabije, ali dok se družimo s lovcima iz Hrvatske, onda se mogu svi sporazumjeti. To nije baš najjeftiniji hobi, tu treba prilično skupa oprema, zato se i ne mogu učlaniti masovno, a ima i strogih propisa, jer tu se barata oružjem. Članovi moraju biti staložene osobe, koje se znaju kontrolirati, nemaju problema sa zakonom, inače ne mogu dobiti dozvolu na korištenje oružja. Naši lovci mogu loviti na 3100 hektara, unajmljujemo lovno područje od Dioničkog društva Zalaerdő , to je područje koje se prostire pored Mure od Letinje do Kerestura i Sepetnika, pa prema gore do Bečehela. Predsjednik društva je Stjepan Horvat. – kaže Jožo Doboš.
U Društvu ima najviše članova iz Serdahela, a ima ih i iz Pustare, Sumartona. Sezona lova počinje u rujnu i traje do kraja veljače, to je doba kada se lovi na jelene, srne i divlju svinju. Prema mišljenju lovca Doboša, ima dovoljno divljači na tome području, ali lovac uvijek mora paziti na ravnotežu u prirodi, mora biti vječiti istražitelj svog okruženja, mora osjećati živu okolicu jer svakim svojim postupkom izravno utječe na odnose u prirodi, na suživot biljnog, životinjskog i ljudskog svijeta. Po zakonu, ne može se ići na lov bilo kada, nego mora se upisati u knjigu kod predsjednika društva, a kada se ide na veliku divljač, organizira se lov u društvu. Pomursko lovačko društvo organizira lov i s drugim društvima skupa, ima kad dolaze lovci i iz Hrvatske, većinom iz Međimurja. Lov na divljač i neka je vrsta sporta, i u lovu se dodjeljuju nagrade, a u tom slučaju trofeji su savladane, ulovljene divljači. Ako su trofeji vrhunski, onda uz njih, prema ocjenjivačkim pravilima, kao i u sportskim natjecanjima, idu i medalje. Lovci Društva su već više puta postigli vrhunske medalje i gospodin Doboš je uspio dobiti međunarodno priznanje s ulovom visoke divljači, jelena od 111 kilograma i 20 deka ulovio je na području blizu Bečehela, to je bila zlatna medalja, a poseban trofej mu je bio i vepar od 108 kilograma s gotovo 20 centimetara kljova kojeg je uspio uloviti s dva metka blizu Serdahela. Sličan su ulov imali i njegovi prijatelji, također na tome području. Lovci pripaze i na okoliš, uređuju ga, čuvaju njegovu čistoću. Predsjednik Društva Stjepan Horvat na bečehelskom vinogradu s potporom drugih organizacija dao je izgraditi kapelicu svetom Hubertu, zaštitniku lovaca.
beta
slike:
br.1. Jožo Doboš s ulovljenim veprom
br.2 Članovi Lovačkoga društva na priredbi kuhaju perkelt od divljači.
br.3. Kapelica sv. Huberta u bečehelskom vinogradu