Riječ „kitica” na kajkavskom narječju znači buket cvijeća, no u Keresturu ta riječ znači i „buket” tamburaša, naime keresturski tamburaški sastav koji okuplja svirače od male djece do odraslih, djevojčice i dječake, upravo je kao jedan šareni buket s manjim i većim, crvenim, bijelim i plavim cvjetovima. Zasada osamnaest „cvjetova” krasi taj buket, tj. Tamburaški sastav „Kiticu”, ali uskoro će ih biti više, obećala je ravnateljica keresturske Osnovne škole „Nikola Zrinski” Anica Kovač, koja vodi tamburaše, a umjetnički im je voditelj Žolt Trojko, nastavnik glazbene kulture.
Dok sviraju keresturski tamburaši i pratimo ručice mladih koji sviraju sa svojim nastavnicima, nekako osjećamo sklad koji bismo voljeli osjećati u svakoj školskoj ustanovi između nastavnika i djece, jer u tome sastavu svi su članovi ravnopravni, svatko podjednako pridonosi uspjehu. U tamburaškom sastavu najvjerniji su svirači dr. Erika Rac, nastavnica hrvatskoga jezika i tjelesnog odgoja, i ravnateljica Anica Kovač, koje su uzele truda da u svojim zrelijim godinama započnu učiti tamburicu. Malo su za to „krivi” i drugi, reče ravnateljica:
– Jednom su kod nas bili nastupati mali tamburaši iz Koljnofa, dvadesetero djece je sviralo na pozornici, i to je bilo nešto prekrasno. Tada sam odlučila da ću i ja sve učiniti za to da i u našoj školi ima toliko tamburaša. Blizu smo cilju jer trenutno u Tamburaškom sastavu ima ih osamnaestero, do kraja školske godine bit će nas dvadesetero, jer u pripravnoj skupini ima vrlo nadarene djece. – s radošću reče gđa Kovač.
Naravno, nije to nastalo preko noći, nego ima već i osam godina kada je keresturska škola sudjelovala u jednom europskom Phare/CBC projektu zajedno s prijateljskom ustanovom iz Hrvatske, iz Kotoribe. Tada je u okviru projekta kupljeno nekoliko glazbala i započeto učenje tamburice skupa s kotoripskim partnerima, organizirane su zajedničke probe. Pomoću sredstava sljedećeg europskog projekta IPA za prekograničnu suradnju 2008. g. broj glazbala je povećan, danas njihova vrijednost dosegne više milijuna forinti, tako se proširio i broj svirača. Za umjetničko vođenje prihvatio se Žolt Trojko, nastavnik glazbene kulture, a sredstva za podučavanje godinama je izdvajala mjesna Hrvatska samouprava. Danas se tamburica podučava u okviru kružoka, a materijalna sredstva za to osigurava kaniški Obrazovni okrug. Tjedno jedanput se održavaju probe, dva sata vježbaju, ali kada je nastup, onda nastavnice još posebno vježbaju nakon nastavnih sati, gotovo svaki dan. Najomiljenije su pjesme hrvatskih zabavnih sastava, ali najviše se sviraju pučke pjesme svih hrvatskih regija u Mađarskoj, na taj način članovi se upoznaju i s glazbenom kulturom Hrvata. Kako nam reče ravnateljica keresturske škole, biti tamburaš u Keresturu, danas je već prestiž, roditelji prilikom upisa u školu interesiraju se na koji način mogu i njihova djeca učiti tamburicu, i to je vrlo velik uspjeh.
beta