I ove godine generalna konzulica Vesna Haluga nastavila je umalo 20-godišnju tradiciju svojih prethodnika na čelu Generalnog konzulata u Pečuhu, poklon maturantima knjige na hrvatskom jeziku u sklopu svečanosti predaje maturalnih vrpci, koja se 2015. godine dogodila 13. veljače. Ove godine 32 maturanta Hrvatske gimnazije Miroslava Krleže, svaki posebice, primio je iz ruku generalne konzulice Vesne Haluge poklon-knjigu Zvonimira Bartolića „Sibila”. Knjiga gatalica Zrinskoga dvora u Čakovcu. Matica hrvatska, Čakovec – Zagreb, 2007.
Rukopisno je to djelo iz 17. stoljeća, oslikani rukopis pod naslovom Sibila; knjiga gatalica Zrinskog dvora u Čakovcu. Djelo je pripadalo hrvatskoj banici, grofici Katarini Frankopan Zrinski (1625. – 1673.), ženi bana Petra Zrinskog i sestri markiza Frana Krste Frankopana. Sibila je slučajno sačuvana, pošto su austrijski generali 1671. opljačkali sva imanja i sva kulturna dobra obitelji Zrinski i Frankopan. U predgovoru Bartolić ističe kako navedena Sibila »najljepši rukopis starije hrvatske književne baštine – koja nakon više od jednog stoljeća kako je poznata, a više od tri i pol stoljeća kako je nastala, izlazi pred hrvatsko općinstvo.«
Prvi dio knjige čini preslik izvornika Sibile. Djelo je ukrašeno lijepim likovnim prilozima nepoznatog slikara. O tome piše Bartolić: »U povijesti hrvatske književnosti poznato je oslikavanje glagoljaških rukopisa. Među latiničkim hrvatskim rukopisima Sibila je iznimka po bogatstvu i ljepoti ilustrativnog materijala kao i po grafijskoj uređenosti, što nam govori o njegovoj svojevrsnoj reprezentativnosti.« Sibila je bila namijenjena životu na dvoru Zrinskih. Jezik kojim je pisana pripada ozaljsko-čakovečkome krugu. Autor smatra da su na prvoj stranici Sibile u slikarskoj kompoziciji prikazani Petar i Katarina Zrinski.
Budući da je Sibila rukopisno djelo, Bartolić donosi i transkripciju suvremenom ortografijom. Djelo je Bartolić opskrbio studijom Sibila. U njoj je dokazao kako je riječ o prijevodu, »bolje rečeno preradbi mađarske gatalice Fortuna«, a u djelu se očituju prilike u zemlji toga vremena, a poglavito se to vidi kada je riječ o hrvatskim toponimima. Na kraju izdanja nalazi se sažetak na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku te podatci o autoru djela – piše o knjizi Đuro Vidmarović u časopisu Vijenac 363.
Branka Pavić Blažetin