U podravskom gradiću Šeljinu postoji mogućnost za obrazovanje na hrvatskom jeziku već od ranog djetinjstva. Šeljinski vrtić Cvrčak (Tücsök óvoda) već se 20 godina bavi i hrvatskim jezikom na razne načine.
Zamisao hrvatskog odgoja potekla je od toga što se javio takav zahtjev roditelja hrvatskog podrijetla. Danas je ravnateljica Erika Gal Varga koja simpatizira hrvatsku kulturu i jezik, pa je vjerojatno i to razlog da je hrvatski odgoj još uvijek živ. Vrtić pohađa 170-ak djece, ima šest skupina, od kojih tri hrvatske. Odgajateljice kod kojih se zanimanja odvijaju na hrvatskom jeziku jesu Ildiko Matančić, Ildiko Kovač Nagyváradi i Hena Gažić. U skupinama svaka odgajateljica na svoj način podučava hrvatski jezik, ali se uglavnom koriste slikovnicom Đure Frankovića. Budući da se Šeljin nalazi u Baranjskoj županiji, blizu hrvatske granice, odgajateljice najčešće čitaju podravske bajke, zagonetke, brojalice, a kada je riječ o pjevanju, pjevaju podravske pjesme.
Premda većina djece nema hrvatske korijene, hrvatski jezik vole zahvaljujući odgajateljicama koje se trude da uvrste što više igara, pa time olakšavaju učenje. Zadnjih je godina uočljivo da je i roditeljima važno očuvanje hrvatskoga jezika i hrvatske kulture. Onim Šeljincima koji su se preselili iz okolnih sela, npr. iz Starina, Martinaca, iznimno je važno da i njihova djeca usvoje jezik koji smatraju materinskim i da odrastu u hrvatskoj kulturi. U šeljinskoj osnovnoj školi također već godinama postoji mogućnost za učenje hrvatskoga jezika, a odgoj u vrtiću nudi osnove za školu. U zadnje vrijeme više vrtićke djece nastavljaju učenje hrvatskoga jezika i u školi.
Hrvatske skupine Bubamara, Jež i Puž već su godinama u prijateljskom odnosu sa suhopoljskim vrtićem. Odgajateljice se redovito pozivaju na razne priredbe, a zauzvrat i suhopoljske odgajateljice im dolaze kao gošće. I to je dobra prigoda za nastup djece. Uglavnom se pripremaju s podravskim plesovima, imaju i nošnju zahvaljujući Margiti Dervar Rudolf, koja je vrtićašima sašila hrvatsku nošnju. Osim toga djeca, s velikom voljom, nastupaju prilikom berbe, na Duhova i u došašću. Odgajateljice, koje su sve hrvatskoga podrijetla, vesele se što i na takav način mogu pridonijeti očuvanju svoje kulture i jezika.
Luca Gažić