Dana 29. travnja 2014. 5/e razred otputovao je u bačvansku Garu, k tamošnjim bunjevačkim Hrvatima. Od ove školske godine imamo novi predmet u školi: Hrvatski narodopis.
Učimo o Hrvatima u Mađarskoj, o njihovim običajima, pjesmama i plesovima. Budući da nemamo takvu knjigu kojom bismo se mogli koristiti za ovaj predmet, sve moram izmisliti, i tako smo putovali u Garu. Garska Hrvatska samouprava, predsjednik Martin Kubatov, Ana Šibalin-Bajai, Mariška Patarčić, Eva Horvat, Katica Antalović-Murinji i drugi, srdačno su nas primili. U Garu smo stigli oko 11 sati, a nakon ručka počeo je naš program. U Bunjevačkoj sobi Hrvatske samouprave djeca su se mogla upoznati sa starim predmetima, riječima i bunjevačkom nošnjom, koju su mogli i obući. Ana Šibalin-Bajai ispričala je mom razredu kako je bilo u njezinom djetinjstvu, kako su učili, što su radili i kako su živjeli Bunjevci u Gari. U 15 sati smo prešli u crkvu, gdje je nas čekao gospodin Hans Heffner, koji je cijeli svoj život, 60 godina, proveo u garskoj crkvi i pokazao je djeci sve njezine potankosti. Nakon upoznavanja crkve dao sam im zadatke, morali su sakupljati bunjevačka imena koja su napisana kod crkvenih kipova i prozora. U 16 sati posjetili smo i groblje, proveli sat vremena istražujući stare grobne natpise. Slušajući Anu Šibalina-Bajai, saznali smo sve podatke o pokojnim Garcima. U 17 sati su nas čekali Simo Arsenić i Mariška Ostrogonac kod njihove Bunjevačke kuće, koja je uređena kao muzej. Ondje je nekada živjela obitelj Pekanov. Posrijedi je jedna mala tipična bunjevačka kuća s dvije sobe i kuhinjom, gangom (hodnikom). Cijeli smo dan proveli u duhu garskih Bunjevaca, u ugođaju prošlosti i starog života. Moj razred pratili su Marija Prenner-Dobóczky, Magdalena Šibalin-Kühn i Edmond Bende.
Sve programe koje smo organizirali u našoj školi ne bismo mogli ostvariti bez potpore Hrvatske samouprave grada Tukulje.
Hvala na pomoći Hrvatskoj samoupravi i njezinoj predsjednici Zorici Babić-Agatić.
Edmond Bende