„Magyarok otthon és máshol” pályázat – Natječaj „Mađari u domovini i izvan nje”
24. – 26. svibnja 2017.
1. dan: Povijesni spomenici (Šeljin – Grubišno Polje – Zagreb)
Okupljanje ispred školske zgrade, oproštaj od roditelja, ukrcavanje u autobus… eto, tako je započeo trodnevni izlet. 24. svibnja ujutro u osam sati učenici 7.a i 7.b razreda šeljinske osnovne škole te naši nastavnici krenuli smo u Hrvatsku. Drage volje i s iščekivanjem smo krenuli na put, koji nas je vodio preko graničnoga prijelaza Barča – Terezino Polje. Prva naša postaja bila je u Grubišnom Polju, gdje su nas učenici naše zbratimljene škole dočekali s prigodnim programom, pjesmom, plesom i kratkim prizorom iz pripovijetke Štrumfovi, na mađarskom jeziku. Djeca i odrasli izvanredno ljubazno su nas primili i ugostili sendvičima, pizzom i sokovima.
Slijedilo je druženje uz glazbu i ples. Malo smo se odmorili, pa smo se usmjerili prema Zagrebu. U glavnome gradu najprije smo se smjestili u omladinskom hostelu u središtu grada. Zatim smo svi zajedno krenuli na razgledanje grada. Pogledali smo najistaknutije znamenitosti grada Zagreba: kip bana Josipa Jelačića na istoimenom trgu; Manduševac, poznati vodoskok na glavnome trgu; katedralu, tamošnju glagoljicu, kip Blažene Djevice Marije s četiri anđela, crkvu sv. Marka na istoimenom trgu (na njezinu je krovu grb grada Zagreba od Zsolnayjevih keramičkih pločica), Kamenita vrata, kulu Lotrščak…
Pogledali smo mnogo toga, pa smo i ogladnjeli. U blizini hostela u jednom restoranu čekala nas je ukusna večera (goveđa juha, govedina s umakom i pireom od krumpira, zelena salata s maslinovim uljem). Nakon večere dobrovoljci su mogli još jednom prošetati gradom.
2. dan: Zemljopisne i prirodne vrijednosti (Zagreb – Skrad – Rijeka)
Buđenje. Kakvo buđenje? Iskreno rečeno, nismo ni spavali! Nakon doručka opet smo krenuli na put. Sljedeća naša postaja bio je Skrad, izletište Zeleni vir i Vražji prolaz. Pogledali smo predivnu i netaknutu prirodu ovoga kraja, divili smo se velikom vodopadu, špilji, manjim slapovima. Bila je to poduža i uzbudljiva tura za sve nas. Pješačili smo stazama, kadšto i mokrim, blatnim putevima sve dok nismo stigli do Vražjega prolaza. To je bio pravi izazov, 800 metara dugačak uzak kanjon. Put nas je vodio po jako mnogo stuba i preko uskih mostova načinjenih od dasaka. Podršku nam je pružao samo konopac pokraj stuba. Katkad smo se morali i penjati preko srušenih stabala. Ovaj žestoki sport trajao je otprilike četiri sata (18 – 20 kilometara). Bili smo već jako iscrpljeni, jedva smo čekali da stignemo do autobusa! Krenuli smo u Rijeku. Smještaj i večera u omladinskom hostelu u središtu grada, naravno, s pogledom na more. Od predivnog ugođaja i odlične večere potpuno smo se okrijepili. Večernja šetnja ni ovaj put nije izostala. Šetali smo gradom i lukom, vidjeli raskošne jahte i teretne brodove. Na svu sreću pekarnice rade dosta dugo, pa smo imali prilike jesti burek s raznim nadjevima!
3. dan: Dan mađarske kulture u Hrvatskoj (Rijeka – Bakar – Grbavac)
Nakon doručka bilo je polaganje vijenca kod spomen-ploče bivšega mađarskog ministra Gábora Barossa. On je poznat po tome što se izgradnja željezničke pruge (čak do Rijeke) veže za njegovo ime. U susjedstvu Rijeke nalazi se gradić Bakar, smješten je u Bakarskom zaljevu, dugačkom 4,5 kilometra. Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije Bakar je bio najznamenitije pristanište u Hrvatskoj. Tu smo malo umočili noge u more, a našla se i pokoja školjka.
Zadnja postaja našeg izleta bila je Udruga Mađara u Grbavcu. Domaćini su nas u svojoj tradicionalnoj kući dočekali s mađarskim programom, ukusnom večerom i kolačima. Otpjevali smo zajedno nekoliko podravskih pjesama, a zatim krenuli kući. Oko 22.30 stigli smo u Šeljin gdje su nas već čekali naši roditelji.
Ovaj će izlet zasigurno ostati u našem trajnom sjećanju. Bilo nam je jako lijepo i nezaboravno.