Mi, učenici 6. razreda pečuške Hrvatske škole Miroslava Krleže, početkom srpnja sudjelovali smo na dvodnevnoj biciklijadi u Podravini. Osnovna je zamisao bila da pogledamo gdje su živjeli naši predci, budući da je polovina nas podrijetlom iz Podravine. Prvi smo se dan vozili vlakom do Barče. Tamo smo doručkovali na obali Drave, zatim pogledali Muzej Drava, gdje su izložene i nošnje podravskih Hrvata. Zatim smo sjeli na bicikle i put nas je vodio sve do Drave kod Brlobaša.
Tu smo morali imati malo veći odmor jer nije jednostavno voziti bicikl 28 km. Nakon odmora krenuli smo u Lukovišće, gdje nas je već čekala teta Jana, mama naše razrednice. Ispakirali smo sve stvari i zauzeli njezinu kuću, igrali smo se i odmarali. Malo poslije pogledali smo i mali vrt-vrčak, otišli na kraj sela i divili se suncokretima. Kad smo „došli k sebi”, posjetili smo igralište, pa u mješovitim momčadima igrali nogomet s Lukovišćanima. Tako je stiglo vrijeme večere. Nakon tako napornog dana sve smo pojeli što nam je skuhala teta Jana. Potom smo imali najteži zadatak, trebali smo podići svoje šatore. Nekima je to brzo išlo, nekima smo svi trebali pomoći, ali do deset sati svi su šatori bili postavljeni. Ujutro su nas budile kokoši i pijetlovi. Nama, gradskoj djeci, bilo je to jako smiješno. Iz kuhinje smo osjećali miris fine lepinje, pa smo se lakše probudili. Kad smo spremili sve svoje stvari, krenuli smo u Martince. Fruži i Peti su podrijetlom iz toga podravskog naselja. U Martincima su nas dočekali njihove bake i djedovi. Na prvom su mjestu za nas pobrali breskve, na drugom smo dobili sladoled, a na trećem su nas čekale izvrsne palačinke. To su nam sve dali odsrca! Oko podneva smo krenuli na put, a u Drvljancima smo stali na mali odmor. U najvećoj vrućini stigli smo u Starin i krenuli odmah na obalu rijeke Drave, gdje su nas s objedom čekali Ivanova baka i djed. Jeli smo ukusni gulaš i debele kolače. Jako smo se radovali i hladnom soku. Poslije većeg odmora nastavili smo put i nismo stali sve do Šeljina. Tamo smo se rashladili na gradskom bazenu, a uvečer smo vlakom krenuli nazad u Pečuh. Na putu smo mnogo razgovarali o stečenim doživljajima.
Jako smo sretni što naše bake i djedovi žive i što ih možemo posjećivati. Zahvaljujemo njima na ovome nezaboravnom posjetu. Živi i zdravi bili!
Učenici 6. razreda i nastavnica Marica