U petak, 10. rujna redoviti studenti Odjela za hrvatski jezik te dvije studentice s Pedagoškog fakulteta iz Zagreba i dvoje turskih studenata sa svojim hrvatskim profesorima bili su u Mohaču na izletu. Išli smo autobusom iz Santova koji je vodio njegov vozač Živko Baltin, naš redoviti šofer na stručnim izletima. U svoj autobusni televizor stavio nam je videosnimku „Lijepe naše” iz Pečuha, pa smo tako uz lijepu hrvatsku glazbu išli prema Šatorišću gdje je 29. kolovoza 1526. godine, vjerojatno, bila poznata i tragična Mohačka bitka.
Ondje nam je voditeljica, šokačka Hrvatica iz Mohača vrlo stručno i s puno osjećaja govorila o bitci vodeći nas spomen-poljem i muzejem. U novom dijelu muzeja vidjeli smo i filmove o toj bitci. Mi smo se ondje ispred jedne od masovnih grobnica molili na hrvatskome, a Turci na arapskom jeziku, u ljubavi jedni s drugima, iako, naravno, znamo da su nam preci odnosno sudržavljani u toj bici bili na suprotnim stranama. Bilo je to zanimljivo putovanje i zbog toga. Sljedeća postaja našeg izleta bio je Muzej Dorottye Kanizsai, koja je nekada bila kapetanica šikloške tvrđave, a na Mohačkom polju izgubila svoje dvoje djece. Vrlo su nas srdačno primili i vodili kroz muzej njegov ravnatelj Jakša Ferkov i njegov suradnik Ivica Marković, obojica podrijetlom vršendski Hrvati. Naš novinar Andrija Pavleković napravio je s nama intervju za Radio Croaticu, što nas je također obradovalo. U novoj muzejskoj zgradi vidjeli smo iznimno zanimljivu i na suvremen način postavljenu zbirku raznih narodnosti grada Mohača, uz ostale, dakako, i šokačkih Hrvata. Studenti i profesori ustanovili su da nam je i dragi Bog „išao pod ruku” i zato Mu hvala jer nam je i vrijeme zadnjih dana babljeg ljeta bilo naklono, prekrasno sunčano i toplo, a i sadržaji su bili takvi da su nas ne samo intelektualno nego i emocionalno i socijalno obogatili. Na kraju, premda je bio petak, ipak smo sve okrunili sa po jednom kavom ili čajem u jednoj lijepoj slastičarnici. Svakome hvala tko je pridonio da nam taj izlet, nadajmo se, ostane u trajnom sjećanju.
Živko Gorjanac