Od rujna u pečuškoj Hrvatskoj gimnaziji
Hrvatska zajednica u Pomurju raduje se ako tko od njihovih učenika nastavi školovanje u nekoj od naših hrvatskih gimnazija u Budimpešti ili Pečuhu, smatrajući da će oni dobro usvojiti hrvatski jezik i tako biti vrijedni članovi zajednice, bez obzira gdje nastave visokoškolsko obrazovanje. Unatoč tomu što Hrvatska državna samouprava više ne osigurava za srednjoškolce stipendiju pomurske mjesne Hrvatske samouprave, po svojim mogućnostima to i nadalje čine, pomažući na taj način obiteljima u svezi s troškovima putovanja. U zadnjih godina većinom se nađe jedan do dva učenika koji izaberu hrvatsku gimnaziju, njihova je motivacija različita. Reka Dominika Kepe iz Letinje i Patrik Talaber iz Pustare iduću, 2014/2015. školsku godinu započet će u Hrvatskoj gimnaziji Miroslava Krleže u Pečuhu.
Dominika Kepe sada pohađa mađarsku osnovnu školu u Letinji, međutim njezina mama podrijetlom je iz Sumartona, gdje je Dominika pohađala hrvatski dječji vrtić. Zbog preseljenja u pogranični grad bilo je jednostavnije pohađati letinjsku mađarsku školu, tako Dominika nije učila hrvatski jezik, samo nešto malo od svoje mame, stoga se prijavila u tzv. nulti razred. Zbog čega je izabrala pečušku školu, ispričala je još na mađarskome jeziku, ali se nada da će za godinu dana već moći razgovarati i na hrvatskome jeziku:
– Iako učim u mađarskoj školi, često slušam o Hrvatima, čujem i mamu kada razgovara pa mi je žao da ja ne znam, nešto razumijem, ali voljela bih znati i govoriti. Mislim da onaj tko živi blizu hrvatske granice treba znati hrvatski jezik. Hrvati često dolaze i u Letinju, a i mi često idemo u Hrvatsku, pa je lakše tada razgovarati. Moja mama katkad i tumači, i ja bih također voljela nešto slično raditi. Bila sam u pečuškoj gimnaziji i đačkome domu, sve mi se jako sviđalo, imam tamo i prijateljice, a i profesorice su bile jako ljubazne. Mislim da ću se dobro osjećati tamo i dobro naučiti hrvatski jezik, već nestrpljivo čekam.
Patrik Talaber primljen je u deveti razred gimnazije iako tek dvije godine uči hrvatski jezik u serdahelskoj školi. Do šestog razreda pohađao je Pijarističku osnovnu školu u Kaniži. Kada je njegova mama počela učiti hrvatski jezik na tečaju u Serdahelu, i on se počeo interesirati za naš jezik i uključio se u početničku skupinu. Tada je odlučio da iz Pijarističke škole prijeđe u serdahelsku školu. Uz tečaj i pomoć učiteljice hrvatskoga jezika uspio je nadoknaditi nedostatke, pa na polugodištu ove školske godine imao je odličnu ocjenu iz hrvatskoga jezika, i to ne samo iz jezika nego iz svih ostalih predmeta. Patrik je presretan što je primljen u pečušku gimnaziju:
– Kada je mama počela učiti hrvatski jezik, i ja sam probao uz nju, i vrlo mi se dopao. Mislim da je dobro znati hrvatski ovdje pokraj hrvatske granice. Bio sam u pečuškoj školi više puta i jako mi se dopalo. Sviđa mi se i to da ću moći dalje učiti i engleski jezik, pa čak i njemački mogu upisati. Mislim da znanje tih jezika vrlo je korisno. Primljen sam u prvi razred pa se malo bojim kako će mi ići povijest i zemljopis, ali su mi rekli, ako mi bude teško, mogu se prebaciti u nulti razred. Preko ljeta ću još probati učiti jezik da mi bude lakše. Bio sam više puta i u Hrvatskoj i volio bih da sljedeći put već mogu bolje saobraćati.
beta
Hrvatska zajednica u Pomurju raduje se ako tko od njihovih učenika nastavi školovanje u nekoj od naših hrvatskih gimnazija u Budimpešti ili Pečuhu, smatrajući da će oni dobro usvojiti hrvatski jezik i tako biti vrijedni članovi zajednice, bez obzira gdje nastave visokoškolsko obrazovanje. Unatoč tomu što Hrvatska državna samouprava više ne osigurava za srednjoškolce stipendiju pomurske mjesne Hrvatske samouprave, po svojim mogućnostima to i nadalje čine, pomažući na taj način obiteljima u svezi s troškovima putovanja. U zadnjih godina većinom se nađe jedan do dva učenika koji izaberu hrvatsku gimnaziju, njihova je motivacija različita. Reka Dominika Kepe iz Letinje i Patrik Talaber iz Pustare iduću, 2014/2015. školsku godinu započet će u Hrvatskoj gimnaziji Miroslava Krleže u Pečuhu.
Dominika Kepe sada pohađa mađarsku osnovnu školu u Letinji, međutim njezina mama podrijetlom je iz Sumartona, gdje je Dominika pohađala hrvatski dječji vrtić. Zbog preseljenja u pogranični grad bilo je jednostavnije pohađati letinjsku mađarsku školu, tako Dominika nije učila hrvatski jezik, samo nešto malo od svoje mame, stoga se prijavila u tzv. nulti razred. Zbog čega je izabrala pečušku školu, ispričala je još na mađarskome jeziku, ali se nada da će za godinu dana već moći razgovarati i na hrvatskome jeziku:
– Iako učim u mađarskoj školi, često slušam o Hrvatima, čujem i mamu kada razgovara pa mi je žao da ja ne znam, nešto razumijem, ali voljela bih znati i govoriti. Mislim da onaj tko živi blizu hrvatske granice treba znati hrvatski jezik. Hrvati često dolaze i u Letinju, a i mi često idemo u Hrvatsku, pa je lakše tada razgovarati. Moja mama katkad i tumači, i ja bih također voljela nešto slično raditi. Bila sam u pečuškoj gimnaziji i đačkome domu, sve mi se jako sviđalo, imam tamo i prijateljice, a i profesorice su bile jako ljubazne. Mislim da ću se dobro osjećati tamo i dobro naučiti hrvatski jezik, već nestrpljivo čekam.
Patrik Talaber primljen je u deveti razred gimnazije iako tek dvije godine uči hrvatski jezik u serdahelskoj školi. Do šestog razreda pohađao je Pijarističku osnovnu školu u Kaniži. Kada je njegova mama počela učiti hrvatski jezik na tečaju u Serdahelu, i on se počeo interesirati za naš jezik i uključio se u početničku skupinu. Tada je odlučio da iz Pijarističke škole prijeđe u serdahelsku školu. Uz tečaj i pomoć učiteljice hrvatskoga jezika uspio je nadoknaditi nedostatke, pa na polugodištu ove školske godine imao je odličnu ocjenu iz hrvatskoga jezika, i to ne samo iz jezika nego iz svih ostalih predmeta. Patrik je presretan što je primljen u pečušku gimnaziju:
– Kada je mama počela učiti hrvatski jezik, i ja sam probao uz nju, i vrlo mi se dopao. Mislim da je dobro znati hrvatski ovdje pokraj hrvatske granice. Bio sam u pečuškoj školi više puta i jako mi se dopalo. Sviđa mi se i to da ću moći dalje učiti i engleski jezik, pa čak i njemački mogu upisati. Mislim da znanje tih jezika vrlo je korisno. Primljen sam u prvi razred pa se malo bojim kako će mi ići povijest i zemljopis, ali su mi rekli, ako mi bude teško, mogu se prebaciti u nulti razred. Preko ljeta ću još probati učiti jezik da mi bude lakše. Bio sam više puta i u Hrvatskoj i volio bih da sljedeći put već mogu bolje saobraćati.
beta
Hrvatska zajednica u Pomurju raduje se ako tko od njihovih učenika nastavi školovanje u nekoj od naših hrvatskih gimnazija u Budimpešti ili Pečuhu, smatrajući da će oni dobro usvojiti hrvatski jezik i tako biti vrijedni članovi zajednice, bez obzira gdje nastave visokoškolsko obrazovanje. Unatoč tomu što Hrvatska državna samouprava više ne osigurava za srednjoškolce stipendiju pomurske mjesne Hrvatske samouprave, po svojim mogućnostima to i nadalje čine, pomažući na taj način obiteljima u svezi s troškovima putovanja. U zadnjih godina većinom se nađe jedan do dva učenika koji izaberu hrvatsku gimnaziju, njihova je motivacija različita. Reka Dominika Kepe iz Letinje i Patrik Talaber iz Pustare iduću, 2014/2015. školsku godinu započet će u Hrvatskoj gimnaziji Miroslava Krleže u Pečuhu.