Hrvatski se molilo u crkvi Kraljice Sv. krunice

Hrvatski se_molilo_1U mlinaračkoj crkvi Kraljice Sv. krunice na redovitoj svetoj misi 3. prosinca molilo se i pjevalo i na hrvatskom jeziku. Na molbu mlinaračke Hrvatske samouprave mjesni župnik István Marton govorio je dvojezičnu misu zadužnicu za sve pokojne stanovnike naselja.

U hrvatskim pomurskim naseljima i u Kaniži samo prigodno održavaju se hrvatske mise. Redovitih hrvatskih misa bilo je u sumartonskoj župi do 40-ih godina prošloga stoljeća, kamo su pripadala i okolna hrvatska sela, međutim iz povijesnih se spisa saznaje da već u 19. stoljeću, pošto je Sumartonska župa priključena Sambotelskoj biskupiji (do 1778. g. pripadala je Zagrebačkoj biskupiji) službu je obnašao mađarski župnik (1806. – 1832.), poslije je župnik bio Hrvat, pa nadalje naizmjenično jednom Mađar, drugi put Hrvat.

Hrvatski se_molilo_1U mlinaračkoj crkvi Kraljice Sv. krunice na redovitoj svetoj misi 3. prosinca molilo se i pjevalo i na hrvatskom jeziku. Na molbu mlinaračke Hrvatske samouprave mjesni župnik István Marton govorio je dvojezičnu misu zadužnicu za sve pokojne stanovnike naselja.

U hrvatskim pomurskim naseljima i u Kaniži samo prigodno održavaju se hrvatske mise. Redovitih hrvatskih misa bilo je u sumartonskoj župi do 40-ih godina prošloga stoljeća, kamo su pripadala i okolna hrvatska sela, međutim iz povijesnih se spisa saznaje da već u 19. stoljeću, pošto je Sumartonska župa priključena Sambotelskoj biskupiji (do 1778. g. pripadala je Zagrebačkoj biskupiji) službu je obnašao mađarski župnik (1806. – 1832.), poslije je župnik bio Hrvat, pa nadalje naizmjenično jednom Mađar, drugi put Hrvat.

Tako postupno izblijedio je hrvatski jezik s misnih slavlja. Najstariji vjernici, koji su rođeni još 30. – 40-ih godina prošlog stoljeća, još tečno znaju hrvatske molitve koje su naučili od svojih u obiteljskoj kući, tako i teta Katica Kotnjek koja je i pred hrvatskom misom predvodila hrvatsku molitvu Svete krunice. Kaže da joj je lakše moliti se na hrvatskom jeziku i doma se uvijek tako moli.
– Moji stari mama so tak znale, pak sam navčila od nje, domaj samo hrvatski se molim, leže mi je hrvatski, mađerski mi ne ide tak dobro. Negda smo fnogi išli na mešu, dok sam školu hodila, pešice smo išli do Serdahela, več smo vu sedam bili doma, i da je bil velik sneg. Negda smo išli doga prošencija k rani meši i bedni meši, tak smo stali vu cirkvi kak škatuli šibice, ve pak nega fnogo ludi. Nekak ve nečeju iti, da je litanija vek idem. Jako mi fali da nejdem, da što fmerje idemo na verostovanje. vek velim ženam, ve to se bomo molili, ve ono. Mi smo vu toj družini za krunicu, pak premenimo kipe, pak se doma molimo. Znamo i popevke, kaj je vu knizi Ruža nebeska, dagda i to popevlemo. – reče nam teta Katica.
Mlađi žitelji već ne znaju tako dobro moliti na hrvatskome, trebaju gledati s papira, ali neki rado uče ponovno hrvatske molitve, a neki ne žele se time baviti. István Marton, mjesni župnik, rado se primio služenja dvojezične mise, prosio je pomoć od svojih kolega iz Hrvatske glede tekstova i pjesama. Kaže da mu nije bilo teško pripremiti se, samo i on vidi da je vjernicima teško moliti se na hrvatskom jeziku, zato je misu pripremio tako da svakome ugodi, da razumiju i oni koji slabije znaju hrvatski jezik. Odnarođenje je sve brže, u suzbijanju toga velika je pomoć i dvojezična misa, vjernici se i na taj način sretnu s hrvatskim jezikom, uvježbavaju molitve, pjesme, pa tako usvoje i jezično znanje.

beta
slike:
br.1. István Marton, mjesni župnik, predvodi dvojezičnu misu.
br.2. Mlinarački vjernici
br.3. Fani Nemet čita prvo čitanje na hrvatskom jeziku.

 

Newsletter

Subscribe now to get 100 exclusive photo & two newsletters per month