Hrvatska katolička zajednica u Budimpešti lanjske je godine proslavila dvadesetu godišnjicu postojanja. Poput većine vjerskih zajednica u nas, i ona je ranjiva, pogotovo kada je riječ o dušobrižniku ili o mjestu okupljanja.
Zbog toga je sretno, ali pomalo i zabrinuto primila vijest kako će isusovac Arpad Horvat godinu dana boraviti u Americi. Ipak je zablistala zvijezda nade jer je provincijal franjevačkog reda grada Ostrogona premjestio velečasnoga Vjenceslava Tota u franjevačku crkvu u središtu grada na Franjevačkom trgu (Ferenciek tere). Vjernike članove Hrvatske katoličke zajednice Marinu Skenderović i Martina Išpanovića 25. kolovoza primio je gvardijan franjevačke crkve János Tokár i ponudio mogućnost služenja misa u toj crkvi. Članovi su zahvalili na velikodušnoj naklonosti te objasnili kako već dvadesetak godina vjerske obrede i ine događaje priređuju u crkvi svetoga Mihovila. Međuvremeno je iskrsnulo kako će se oko narečene crkve obavljati iskapanja, pa se treba seliti. Zahvaljujući poduzetnošću bračnoga para Marine i Marina Skenderovića te dobroćudnosti velečasnog Domonkosa, od rujna mise na hrvatskome jeziku služe se svake nedjelje u budimskoj crkvi Rane sv. Franje (Szent Ferenc sebei) u Ulici Fő 43, blizu Batthyányjeva trga. Je li to prst sudbine? Naime, riječ je o najstarijoj crkvi Vodenoga grada (Víziváros), koju su na mjesto turske glavne džamije između 1703. i 1732. godine sagradili bosanski franjevci te pokraj crkve 1701. godine podigli i samostan.
k. g.