U subotu, 6. rujna, u Zagrebu preminuo je prvi hrvatski veleposlanik u Mađarskoj, prof. dr. Aleksandar Šolc. Posljednji ispraćaj veleposlanika Šolca bio je u utorak, 9. rujna, na zagrebačkome Mirogoju.
U nedjelju, 14. rujna, u budimpeštanskoj crkvi Rana sv. Franje prikazana je misa na hrvatskome jeziku za pokoj duše hrvatskoga veleposlanika u Mađarskoj, prof. dr. Aleksandra Šolca.Obraćajući se vjernicima uime diplomatske misije Hrvatske u Mađarskoj, veleposlanika Šolca prisjetio se Gordan Grlić Radman, hrvatski veleposlanik u Mađarskoj. Gospodin Radman naglasio je kako je g. Šolc ustanovio Hrvatsko veleposlanstvo u Mađarskoj te zasigurno ni profesora Šolca ni Zdenka Škrabala, ljude takvoga profila neće dostići generacije. Jednu takvu vrsnoću i kvalitetu ljudi, koji su u Hrvatskoj ostavili velikoga traga. „Meni je drago osjetiti duh Aleksandra Šolca, jer taj se duh osjeća. Osjećamo mi koji smo naslijedili, i nadam se kako ćemo takav duh ostaviti dalje. Mogu doista reći kako sam jako ponosan biti hrvatskim veleposlanikom u Mađarskoj. Jako sam ponosan na prvu «momčad, prvu ekipu» ljudi, vrsnih profesora i znanstvenika koji su stasali nakon priznanja Republike Hrvatske kao međunarodno pravne države.“ Prof. dr. sc. Aleksandar Šolc prvi je opunomoćeni veleposlanik matične nam domovine u Mađarskoj. Vrijeme je to rađanja Zakona o manjinama u Mađarskoj, prvoga potpisanog sporazuma o kulturnoj, prosvjetnoj i znanstvenoj suradnji između Vlade Republike Mađarske i Vlade Republike Hrvatske. U to vrijeme otvara svoja vrata pečuško Hrvatsko kazalište, od 7. rujna 1992. razdvajaju se emisije na hrvatskome i srpskome jeziku, osnovan je Savez Hrvata u Mađarskoj, gradi se nova zgrada Hrvatskoga vrtića, osnovne škole, gimnazije i đačkoga doma na Trgu Örs vezér. Kako se postupno stasala matična nam domovina Hrvatska tako i naša hrvatska zajednica. Naravno, uza svesrdnu pomoć hrvatske diplomatske misije u Mađarskoj, na čelu s otvorenim, dobrodušnim i uvijek nasmiješenim čovjekom, prof. Šolcom.
Na samom početku Veleposlanstvo Republike Hrvatske djelovalo je u prostorijama tvrtke Astra, u budimpeštanskoj Vackoj ulici, potom godine 1993. seli se u zgradu u Budimu, u Nógrádijevoj ulici. Prvi, skroman domjenak upriličen je u Ulici Nagymező, u uredu turističke tvrtke Antuna Vidića. Živjelo se i djelovalo u skromnim okolnostima, ali tada su bili postavljeni glavni nositelji mosta suradnje, i to u svim smjerovima.
Prof. dr. sc. Aleksandar Šolc, po narodnosti Hrvat, rođen je u građanskoj obitelji 17. rujna 1934. u Velikim Gejovcima, tadašnjoj Čehoslovačkoj Republici. U Hrvatsku dolazi s roditeljima 1936., osnovnu školu završava u Fužinama 1945., a gimnaziju u Rijeci 1953. godine. Diplomirao je na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1958. godine, a na istom Fakultetu 1965. godine obranio doktorsku disertaciju i stekao akademski stupanj doktora kemijskih znanosti. Od početka 1959. godine pa sve do odlaska u diplomatsku službu, kao veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Mađarskoj 1992. godine, sudjelovao je u izvedbi visokoškolske nastave, prvo kao asistent napredujući sve do znanstveno-nastavnog zvanja redovitog profesora. Najveći dio svoga radnog vijeka proveo je u bivšem Institutu građevinarstva Hrvatske, te Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1. listopada 1988. do 30. rujna 1990. godine obnašao je dužnost dekana Građevinskog fakulteta u Osijeku. Obnašao je dužnost rektora Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku od 1990. do 1992. godine. Krajem akademske 1991/1992. godine, kao „ratni“ rektor odlazi u diplomatsku službu i obnaša dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Mađarskoj. Nakon obnašanja dužnosti veleposlanika umirovljen je 1996. godine. Za vrijeme svoga radnog vijeka izradio je i objavio mnogobrojne vrijedne znanstvene radove i izdanja te bio mentorom mnogobrojnim studentima na poslijediplomskim magistarskim studijima i mentor pri izradbi doktorskih disertacija. Odlukom Senata od 30. siječnja 2006., dodijeljeno mu je počasno znanstveno-nastavno zvanje professor emeritus. Gospodin Aleksandar Šolc nakon Zdenka Škrabala i Stanka Nicka već je treći „misionar“ koji nas je napustio. Neizbrisiv su trag ostavili u povijesti diplomacije Republike Hrvatske, u uzora vrijednim odnosima dviju država i životu naše hrvatske zajednice u Mađarskoj.
Kristina Goher