Pečuška biskupija, njezin Ured za pastoralni rad, «hrvatska sekcija», 14. studenoga organizirali su vjersku tribinu u Pečuhu. Domaćin je susreta bio povjerenik za hrvatsku narodnost, harkanjski župnik dekan Ladislav Ronta, a gost tribine nadbiskup u miru Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Marin Srakić. Vjersku tribinu posjetila je i generalna konzulica Republike Hrvatske Vesna Haluga, gdje je zapjevao i harkanjski Mješoviti pjevački zbor. Gospodin nadbiskup izlagao je u Lapidariju Pečuške biskupije na temu Vjernik pred izazovom pluralnoga (permisivnoga) društva.
Sabrana djela mons. Marina Srakića – objavljena u 12 knjiga –neprocjenjiva su crkvena i kulturna baština. To je građa koja će mnogima moći biti izvor znanja, teološkog bogatstva, ali i daljnjeg istraživanja.Tekstovi su različitih tematika i obuhvaćaju više od 50 godinasjemeništarskog, svećeničkog, biskupskog i nadbiskupskog života. Za ovu prigodu izabrao je knjigu koja nosi naslov „Moja je savjest čista“, a tema koja se dotiče u knjizi jest Vjernik pred izazovom pluralnoga (permisivnoga) društva.
Današnje društvo proživljava krizu svih vrsta, a najdublja je moralna kriza, koja je uzdrmala i poremetila hijerarhiju vrijednosti. Čovjek je izgubio osjećaj što je vrednije, a što manje vrijedno. U raščlambi suvremenoga društva nadbiskup je pokazao kako ovo društvo čvrsto karakterizira kriza morala koja se očituje u količinskom povećanju moralnoga zla, dakle grijeha, u permisivnom (popustljivom) karakteru društva i amoralnosti. Kriza se uvukla pod kožu čovjeka. Postavlja se pitanje: zar danas ljudi više griješe nego prije? Odgovor je ne, samo se sve više dopušta, tolerira i zbog toga nestaje pojam morala. Rađaju se permisivni zakoni i zakoni koji toleriraju, pa ljudi popuštaju, ali ono što je pravno dopušteno, ne znači da je i moralno dopušteno, reče mons. Srakić. Ovdje je naveo jedan vrlo dobar primjer: rastavu. Državni zakon dopušta rastavu, ali što je onda s onim o čemu govori Biblija: što je Bog sjedinio, neka nitko ne rastavlja. U Božjim očima rastavljeni parovi još su uvijek združeni jedan s drugim i vezani za cijeli život. Rastava je danas postala normalna stvar i s time se obezvrjeđuje tradicionalna obiteljska vrijednost.
Ljudski se odnosi raspadaju, ljudi su se udaljili, i to zahvaljujući i modernoj tehnici. Mislili smo kako će nam s izumima (telefon, internet, računalo...) olakšati život, ali što su time postigli na razini ljudskih odnosa? To da smo se udaljili jedan od drugoga i postali smo komotni. Utipkavanjem nekoliko rečenica u noviji model mobilnog telefona mislimo da smo učinili dovoljno za održavanje jedne veze umjesto da pokucamo na vrata. Dijete modernog doba s čuđenjem pita: a gdje je tu problem? Problem se krije u tome da prijatelj ili znanac živi samo nekoliko ulica dalje, a ne na drugom dijelu svijeta!
To je bio samo jedan u nizu nadbiskupovih primjera, i spomenuo ga je s namjerom kako bi nama slušateljima pokazao ljudsku slabost i gubljenje osnovnih vrijednosti, a da mi toga nismo ni svjesni.
Nadbiskup je govorio i o tome kako je potrebno upoznati sebe, odgajati svoju savjest, i to na kršćanski način, jer ako ostajemo vjerni svojoj savjesti, ona će nam pomoći u teškim situacijama te je još naglasio da je odgoj savjesti jedini valjan odgovor na popustljivi moral.
Primjerom iz svakodnevnoga života i priča, problem vjernika pred izazovom popustljivoga društva učinio je slušateljima razumljivim te su svi shvatili poruku ovoga susreta.
Velečasni Ronta bio je jako zahvalan nadbiskupu Srakiću što se rado odazvao, uputiti gostima svoju riječ i što je dao uvid u svoja djela i svjetonazor, te je još zahvalio i uime pečuškog biskupa Györgya Udvardyja koji nije mogao biti nazočan.