Kamo nas vodi globalizacija, samo je jedno od brojnih pitanja koja danas, kada smo pogođeni egzistencijalnim, ali i moralnim problemima kao nikada do sada, sve češće postavljamo. Naime, sve što danas nazivamo tradicijskom kulturom, a što je nekada bilo dijelom našega svakidašnjeg života, danas je gotovo iščezlo, nalazimo već samo na sceni, na nastupima kulturno-umjetničkih društava, ili u raznim prigodama, obnavljanjem starih običaja, tradicija... razmišljao sam prije, razmišljam i danas.
Pitam se samo kako očuvati, njegovati, a još više oživiti tradiciju svojih starih, a istovremeno je prilagoditi suvremenom načinu života. Kako je predstaviti, a kako prenijeti na mlade?
Ne mogu se još ni danas oteti dojmu koji sam nedavno doživio na tradicijskome dunavskom pranju u Mohaču u organizaciji Mohačkoga šokačkog kera. Djevojčice u izvornoj šokačkoj nošnji s obramenicama u svečanom mimohodu, ali i s praćkom u ruci na Šokačkoj skeli. Nevjerojatan i veličanstven osjećaj vidjeti naraštaje, tri naraštaja, djedove, bake, sinove, kćeri i unuke kako zajedno oživljavaju ono što je već ne samo iščezlo nego gotovo palo u zaborav. Pokazuju nam primjer kako prenijeti na mlade sve ono čime su nas zadužili naši predci.
Zbog čega ne smijemo zaboraviti tradiciju?
Prije svega zato što bez nje nema onih posebnosti, prepoznatljivosti na kojima čuvamo, njegujemo i razvijamo svoju samosvojnost. I u globalnome svijetu, ma koliko bili okruženi brojnim utjecajima svoje uže ili šire okolice, moramo posvetiti veliku pozornost promicanju naših tradicija, različitostima koje nas čine posebnima, prepoznatljivima. Tradicija je kulturno nasljeđe koje se prenosi s naraštaja na naraštaj, a nju između ostaloga čine običaji, nošnje, plesovi, pjesme, govor, pranje, kuhanje... Tradicije nas čine prepoznatljivima, samo ih valja osuvremeniti. Uzorno čine to Hrvati Šokci u Mohaču, koji su tradicije i običaje presadili u suvremeni život. Zahvaljujući upravo mohačkoj Šokačkoj čitaonici, danas uz bušare imaju još dvije ljetne priredbe čiji se dobar glas širi sve dalje i dalje. Jedno je Tradicijsko pranje na Dunavu, a drugo Grahijada. Šokačka tradicija prerasla je u gradske priredbe koje iz godine u godinu okupljaju sve više posjetitelja i znatiželjnika ne samo iz Mohača i okolice nego i iz drugih krajeva, pa čak i inozemstva.
S. B.
