Mislim, nikada nije suvišno naglasiti da svaku zajednicu čine pojedinci i svi oni jednako su važni njezini članovi, bez obzira kako pomažu njezinu opstojnost ili razvoj. To je tako i kod naše zajednice, funkcionirati može jedino tako ako pojedinci daju svoj doprinos razvitku. Netko nauči svojoj djeci narodnosni jezik u obitelji, netko ih upiše u hrvatsku školu, da ga tamo nauči, drugi njeguju hrvatske popijevke, čuvaju stare predmete, fotografije, pričaju djeci o starim običajima, čuvaju stare recepte, mole na hrvatskom jeziku, slušaju hrvatsku glazbu, čitaju na hrvatskom jeziku, podučavaju mlade naraštaje, a treći se kandidiraju na narodnosnim izborima, itd.
Svatko tko je u toj narodnosnoj priči, na svoj način, po svojim mogućnostima dodaje nešto i ako se to ispoljava tek u tome da je na raspolaganju sakupljačima i priča o minulim vremenima na dijalektu, ili za hrvatsku priredbu ispeče kakvo domaće jelo, jednako tako važno je kao obnašati kakvu dužnost u raznim narodnosnim samoupravama ili drugim organizacijama. Držim da to uvijek treba zahvaliti i naglasiti. Jer zajednica ne može dobro funkcionirati ako se „karike ne poslažu u lanac”, to često zaboravljamo. Nažalost, u zadnje se vrijeme suočavam s time da se iz tog lanca gube karike, neke zbog odlaska na vječni počinak, a neke zbog toga što im se veza olabavi, ne osjećaju brigu zajednice, postanu ravnodušni. Mislim da se sve teže nađu nove karike, lanac se sužava, premda bi onda bio sve bolji i čvršći ako bi se kadšto umetnule i nove karike. Zašto se teško nađu nove karike, odnosno članovi? Možda nisu potraženi, nije im nužno da se priključe, da sa svojom karikom proljepšaju taj lanac, možda ni one pojedine karike ne cijenimo u dovoljnoj mjeri da bi bilo više volje priključiti se, ili pripadanjem lancu osjećaju ograničenost? Vjerojatno u svakom ima neke istine. Hoće li naša zajednica jednog dana uspjeti da u njoj pojedini članovi osjećaju zajednički interes važnim, a da oni zajednički interesi postanu i osobni? To je vrlo teško postići, vjerojatno i nemoguće, ali težiti tomu, pripaziti na svaku kariku da ne ispadne i da se rado povežu nove karike, to je moguće, samo na tome treba mnogo raditi.
beta
