Cijenimo li rad onih koji se zalažu za dobrobit zajednice?

Komentar

Ovih vrućih tjedana potkraj ljeta bili smo svjedoci brojnih zabavnih, kulturnih i gastronomskih priredaba, ne samo u svome naselju nego i u okolnima, pa i na široj regionalnoj i državnoj razini. Nije to slučajno jer je vrijeme ljetnih ferija za školarce, godišnjih odmora i ljetovanja. Vrijeme je najpogodnije za razne tradicijske priredbe, festivale, ukratko za okupljanja uza zabavu, glazbu, folklor, kulinarske radosti, ali i za razgovore. razmišljanja o sebi, o svojoj obitelji, užoj i široj zajednici. Možda su nam upravo takvi sadržaji potrebni da bismo izdržali kušnje pred koje nas stavljaju nepodnošljive vrućine.

Ovih vrućih tjedana potkraj ljeta bili smo svjedoci brojnih zabavnih, kulturnih i gastronomskih priredaba, ne samo u svome naselju nego i u okolnima, pa i na široj regionalnoj i državnoj razini. Nije to slučajno jer je vrijeme ljetnih ferija za školarce, godišnjih odmora i ljetovanja. Vrijeme je najpogodnije za razne tradicijske priredbe, festivale, ukratko za okupljanja uza zabavu, glazbu, folklor, kulinarske radosti, ali i za razgovore. razmišljanja o sebi, o svojoj obitelji, užoj i široj zajednici. Možda su nam upravo takvi sadržaji potrebni da bismo izdržali kušnje pred koje nas stavljaju nepodnošljive vrućine.

Premda se na njima okuplja mnogo ljudi, znamo da je za organizaciju najčešće „odgovoran” mali broj ljudi koji drže do očuvanja tradicije, mjesnih vrijednosti, ili pak vrijednosti uže ili šire zajednice. Sve to ide uz nesebično zalaganje, ali i uz brojne poteškoće, često i uz vlastite materijalne žrtve. Ali ti malobrojni pojedinci ne odustaju, oni su jednostavno svjesni da ne mogu čekati na druge, da nitko drugi neće umjesto njih to napraviti.

Obično su posrijedi malobrojni pojedinci od kojih se to i očekuje. Takva su mišljenja i na mjestu, ali mimo njih malo je onih koji će to i priznati, koji će im zahvaliti ili čestitati. Često smo svjedoci da oni koji i nisu pripadnici dane zajednice, više cijene njihov rad na očuvanju i njegovanju naše tradicije.

Stoga ovih dana kada smo na raznim priredbama, prisjetimo se malo i onih koji su zaslužni za organizaciju, koji su osmislili i ostvarili priredbu, a sve to u službi i na dobrobit svoje uže ili šire zajednice. Nemojmo se uzdržavati da ih pohvalimo, da im čestitamo. Dajmo im i na taj način poticaj i snagu da se nastave zalagati za svoju, za svoje zajednice. Jer nije posrijedi samo zabava, nego i njegovanje posljednjih desetljeća bitno izmijenjenih i narušenih međuljudskih odnosa. Čovjek našega vremena obično je zatvoren u svoj mikrosvijet, zaokupljen svojim problemima, nerijetko zaboravlja da je dio jedne šire zajednice, da je žitelj jednog naselja, da je pripadnik neke manje zajednice, osim drugih, narodnosne zajednice. A pripadati znači i određenu obvezu, napose prema zajednici u kojoj živimo, kojoj pripadamo.

Ispis