Glasnik.hu

Switch to desktop

„Pišeš, komu? / – gdo mi rič razumi! / u pustinu kričiš, /odjeka ni!“, napisane dileme svakoga pisca, novinara je naš petroviski pjesnik Lajoš Škrapić jur zdavno stavio na papir. Ne poznam nikogar od hrvatskoga kruga, i ovde mislim na one ki pišu po hrvatski, da jednoč, ali većputi, ali milijun puti ne bi sami sebi bili postavili ova pitanja. Spodobne misli me gnjavu pri zgoditku, kad zamjenik načelnika našega jednoga grada dojde u Hrvatski klub i suprot toga da ne govori naš jezik, zainteresira se za Tajednik Hrvatov u Ugarskoj.

Opširnije...

Mislim, nikada nije suvišno naglasiti da svaku zajednicu čine pojedinci i svi oni jednako su važni njezini članovi, bez obzira kako pomažu njezinu opstojnost ili razvoj. To je tako i kod naše zajednice, funkcionirati može jedino tako ako pojedinci daju svoj doprinos razvitku. Netko nauči svojoj djeci narodnosni jezik u obitelji, netko ih upiše u hrvatsku školu, da ga tamo nauči, drugi njeguju hrvatske popijevke, čuvaju stare predmete, fotografije, pričaju djeci o starim običajima, čuvaju stare recepte, mole na hrvatskom jeziku, slušaju hrvatsku glazbu, čitaju na hrvatskom jeziku, podučavaju mlade naraštaje, a treći se kandidiraju na narodnosnim izborima, itd.

Opširnije...

Čitam u vijestima da će se na austrijsko-mađarskoj granici graditi šest novih prijelaza. To je dobra vijest, međutim malo sam i zavidna jer na južnom dijelu naše zemlje, gdje i ja stanujem, pogranična se mjesta već odavno bore za ostvarenje novih prijelaza. Hrvatsko-mađarska granica dugačka je 328 km. Duž granice postoji svega sedam cestovnih prijelaza (kod Goričana – Letenye dva prijelaza – na autocesti i stari prijelaz). Podijelimo li 328 km sa sedam, onda dobijemo rezultat prosječne gustoće prijelaza na svakih 47 km. Razlog je maloga broja prijelaza i u tome što većim dijelom granica je određena prirodnom osnovom, rijekama Dravom i Murom. Nekad su na rijekama prometovale skele, cvjetala je prekogranična trgovina. Današnji ubrzani tempo života traži druga rješenja, naravno, to je cestovna povezanost, međutim preko rijeke može se ostvariti samo gradnjom mosta koji iziskuje veća materijalna sredstva.

Opširnije...

Poslidnji je tajedan augustuša ov, dani jašu kot da je negdo korbačom tira. Ljetne ferije su mimo, nekim se čini da gor je nije bilo. I ovo ljeto smo se potili, preživili nekoliko strašnih lasikanj i grmljavinov, ali smo imali i dovoljno prilikov za druženje i uživanje. Augustuš je svako ljeto udaran za Gradišćanske Hrvate i po kalendaru, jer to je misec kad je Nikola Jurišić, kiseški kapetan, rodjen u Senju, ostavio neizbrisivi povijesni trag u našem gradiću, od kojega su ovo ljeto još jednoč oduševili brojni posjetitelji, med njimi i člani Fotokluba Picok iz Đurđevca.

Opširnije...

Pod tim naslovom su mješćane pozivali na spravišće s Gradišćanskimi Hrvati u okviru "Po staza naših starih", KUD Mihovila Krušlina i Udruga Ivana Perkovca u Šenkovcu, koje naselje zahvaljujući mnogim entuzijastom u minulom času nastala je i neka baza Gradišćanskih Hrvatov iz Ugarske. Kako smo se mogli u proteklom razdoblju prezbroj puta ćutiti njevu ljubav, otvoreno srce i svaku volju i želju za približavanje i ovput su hodočasniki "Po staza naših starih" našli šaku domaćinov ki bi bili još i zvijezde otkinuli s firmamenta da udovolju došljakom, da je pohvalu zavolj požrtvovanosti i da im otpru svoja vrata, ne samo sad ovom jednom prilikom nego su pali pozivi, mogućnosti suradnje i za blisku budućnost.

Opširnije...

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version