RAZGOVARALA: BRANKA PAVIĆ BLAŽETIN
Kada je Čaba Horvath 1999. godine s tadašnjim vodstvom Hrvatske državne samouprave i s onima koji su poduprli njegovu kandidaturu zamislio i počeo voditi Croaticu, je li njezin razvoj zamišljao upravo ovako kako se ona razvijala tijekom proteklih 15 godina!?
Zaista, prije petnaest godina nismo mislili da ćemo stići do ovoga današnjeg dana jer mi smo planirali djelatnost ali smo koncentrirali samo na izdavačku djelatnost. One knjige, udžbenike koje su se u raznim izdavačkim kućama izdavali da se to koncentrira nekako u našu izdavačku kuću. Ali uvijek se nešto novo dogodilo, imali smo razne i dobre ideje i sada smo tu, evo, poslije 15 godina i možemo se ponositi već mnogim stvarima. Osim izdavačke djelatnosti imamo još i svoj Medijski centar Croatica, u sklopu kojeg nastaju Hrvatski glasnik, internet Radio Croatica, online Hrvatski glasnik i dva facebook profila Hrvatski glasnik i Radio Croatica a unutar MCC ostavruje se više nego uspješno i naše najtiražnije izdanje godišnjak Hrvatski kalendar. Imamo svoju tiskaru, od ove godine djelujemo kroz svoj kulturni centar. Ovo nabrojeno je najvažnije, a sve ostalo se može danas tu vidjeti u Brlobašu 1. kolovoza na CROATICA FESTU ' 15, sve uspjehe što smo postigli tijekom 15 godina.
Tijekom petnaest godina ustalili ste se na polju knjigoizdavaštva, osobito što se tiče hrvatskih udžbenika, ali i onih za druge manjine. Vi uvijek volite reći koliki broj naslova imate trenutno, koliki je sad broj naslova udžbenika za koje pravo ima Izdavačka kuća Croatica?
U službenom popisu udžbenika imamo sada sto naslova, a do kraja godine ćemo imati više nego dvjesto, u prošloj godini smo toliko natječaja dobili javnom nabavom, naravno, i sada su neke u tijeku. Kada se sve okonča, krajem ove godine ćemo imati više nego dvjesto naslova udžbenika. Ovo je bio zaista velik posao, za godinu dana trebali smo ostvariti toliko naslova kao za četrnaest ili trinaest godina, ali mislim da smo mi preživjeli vladinu koncepciju smanjenja broja izdavačkih kuća koji proizvode udžbenike. Nadamo se da ćemo malo još proširiti svoju djelatnost ali imamo svoje granice, dakle ako nam ostanu udžbenici za ostale manjine i hrvatski udžbenici, bit ćemo zadovoljni.
Da, mislim da imamo šanse da preživimo, da neće vlada uzeti izdavačka prava manjinskih udžbenika i ako ovako ostane kako sada su nam obećali, onda imamo još mnogo mogućnosti da se razvijamo jer ovi udžbenici svake godine dvjesto naslova to nije malo, dakle može se prodati i dovoljno i zaraditi i taj novac se može onda vratiti u naš posao, to jest može se i razvijati Medijski centa Croatica, tiskara i možda će biti nekakvih novih ciljeva koje ćemo zajedno s Hrvatskom državnom samoupravom i Savezom Hrvata u Mađarskoj moći ostvariti.
Počeli smo negdje u Nagymező 49 na dvjestotinjak četvornih metara, ako se ne varam, završili smo danas u Nagymező 68 na sedamsto i nešto četvornih metara, imamo još i Nagymező 49, dakle vraćao se taj novac koji je Croatica zarađivala na neki način u širenje Croatice, u obogaćenje infrastrukture. Croatica je specifična tvrtka jer se jedan dio prihoda ostvaruje djelatnošću financiranom iz državnog proračuna preko HDS-ova proračuna, drugi dio treba zaraditi…
Je li to teško, bile su godine kada ste se odista mučili da ostanete na nogama?
Nije to samo prošlo vrijeme, nego i sadašnje, možemo kazati. Jer iako imamo svake godine proračun, to ne možemo unaprijed kalkulirati koji su još oni prihodi koje možemo uspjeti s drugim izdavačkim poslovima kako će se osvojiti, ali sada mislim da ova godina, ako je sve istina, onda će nam biti vrlo dobra, dakle imat ćemo mnogo prihoda. Imamo sada poteškoća jer, nažalost, oni s kojima smo potpisali ugovor o konzorciji, sada je prvi kolovoza, a ove godine još ni forintu nismo dobili od njih, ali se nadamo da do kraja mjeseca će se to isplatiti i da ćemo imati dovoljno novaca da nastavimo svoj posao, a što se tiče pitanja, zaista bile su takve godine kada smo bili u jako teškoj situaciji. Veliki pothvat je bio kada smo kupili novu zgradu. Mislim da sada možemo biti ponosni što imamo takvu lijepu zgradu i imamo multifunkcionalnu dvoranu, imamo svoju Croaticu, Galeriju gdje imamo razne izložbe, imamo i u podrumu jedan klub koji se može koristiti za razne priredbe, radijski studio... Znam, velika je pomoć bila kada nam je Hrvatska državna samouprava pomogla da se financira kredit koji smo dobili, ali ako se proda sada Nagymező 49, onda će se to vratiti Državnoj samoupravi. I prošli tjedan su me pitali kolika je vrijednost Croatice? Ja onako na brzu ruku sam pravio kalkulaciju, dakle s autorskim pravima mirno mogu kazati oko 600 – 700 milijuna forinti sigurno vrijedi Croatica, i onda još osim toga imamo i zgradu, dakle sad možda neću biti najskromniji, ali mogu kazati da blizu milijardu forinti je sada ukupna vrijednost Croatice.
Počelo se prije petnaest godina skromno!
Vlasnici su tada uložili milijun i petsto tisuća u gotovini, a ostalo što smo preuzeli, Hrvatski glasnik, tamo što je bio auto, nekoliko printača, telefona dakle to je bio sve što smo počeli i dobili smo praznu zgradu 49, tamo smo trebali najprije da se malo prilagodimo situaciji, trebali smo kupiti namještaj itd. Dakle, doista smo mnogo uložili da ova tvrtka krene.
Koliko danas ljudi rade u tvrtki? I koliko imate vanjskih suradnika?
Sada u Croatici ima četrnaest zaposlenika, ali imamo stalne vanjske suradnike kada radimo na raznim udžbenicima. Imamo 6 – 7 vanjskih suradnika koji neprekidno rade za Croaticu, ali mislim da ovaj broj 14 se može financirati i da sada je ovo privremeno dovoljno i ne planiramo više ljudi zaposliti.
Imate brigu, kako razvijati tvrtku i njen dio, kako razvijati Medijski centar i kako razvijati kulturni centar, još jedan zadatak ste dobili zapravo ove godine?
Da, meni je drago da možemo govoriti o kulturnom centru jer prije 15 godina kada se osnovala Croatica, onda je bio zadatak da se bavimo i kulturom. Nažalost, nismo imali mogućnosti da organiziramo priredbe jer nismo imali prostora gdje bi se to moglo napraviti, ali prošle godine smo uspjeli multifunkcionalnu dvoranu napraviti tako da se može već ozbiljnije programe tamo organizirati, a ove godine smo dobili i četiri milijuna forinti od Državne samouprave iz središnjeg proračuna da možemo organizirati programe, mislim da je ovo za Croaticu nov izazov, a ostalo što bi se još moglo malo proširiti to je svakako Medijski centar. Mislim da treba ponovno pregledati i tehničke mogućnosti i kako bi mogli dalje to modernizirati, malo možda se može razmišljati u živom prijenosu ili o digitalnoj televiziji, nadamo se da ćemo iduće godine, kada dobijemo ove novce koje smo teško zaradili, onda ćemo moći o tome mirno sjesti s predsjednikom Državne samouprave i sa Savezovim predsjednikom da se dogovorimo kako dalje i koji su oni ciljevi koje osnivači misle da trebamo još postići, a svakako i s kolegama se trebamo dogovoriti, kakve ideje imaju da se ovaj posao pomalo proširi.
Kada se kaže Croatica, mora se zaključiti da je u tih proteklih 15 godina Croatica ušla u uho i svijest Hrvata u Mađarskoj. Imate li taj dojam, znate li to?
Da, meni je uvijek drago kada čujem da se govori o Croatici, mislim da ovaj dan koji smo i danas organizirali još više će nas upoznati i želimo nastaviti ovakve priredbe, ako budemo imali financijsku pozadinu, s ljudima, čitateljima, slušateljima da se što više nađemo izravno, ta najvažnije je da se osobno upoznamo jer preko medija, ako se čita o nama, i to je dobro, ali ovako uživo je ipak lakše.
