Iz 24 podravska naselja, u kojima djeluju hrvatske samouprave, vjernici, njih tristotinjak organizirano, s pet-šest autobusa i osobnim automobilima 15. kolovoza hodočastili su u Molve, u pohode Gospi Molvarskoj. Podravski su Hrvati štovatelji Majke Božje i brižni vjernici, pa su i ovoga puta svi u jedan glas prišli organizaciji spomenutoga hodočašća. Kod Breznice (Berzence) prešli su granicu na putu prema molvarskome svetištu. Put je organizirala Hrvatska samouprava Šomođske županije, na čelu s Jozom Solgom.
Već iz daljine, s prilazne zapadne ceste panoramom ovoga slavnog podravskog prošteništa dominira svečano oblikovano pročelje te vitki i visoki crkveni zvonik nove župne crkve Blažene Djevice Marije na pjeskovitom brežuljku zvanom Krbuljin. Premda po svojim dimenzijama smiona gradnja, nije neobična za staro i slavno marijansko svetište, u kojem su vjera i zavjet čudotvornom kipu Majke Božje Molvarske, gotovo pet stotina godina stare zaštitnice sela i župe, činili sastavni i uvijek prisutni dio molvarske svakodnevnice. Ova velebna građevina u srcu Podravine, danas je zapravo najraniji poznati rad Franje Kleina, glasovitoga zagrebačkoga graditelja iz druge polovice 19. stoljeća.
Velika Gospa, Uznesenje Blažene Djevice Marije, jedna je od najvećih svetkovina katoličanstva, a pogotovo štovatelja Majke Božje, među kojim se narodima ističu i Hrvati i Mađari. Ovogodišnja velika svetkovina u Molvama bila je u znaku trodnevnice (utorak, srijeda i četvrtak). Svaku večer molila se krunicu, pjevala litanija, a nakon toga slijedile su sv. mise i prigodne propovijedi. Na uočnicu Velike Gospe, sv. misa bila je ispred zavjetne kapelice Majke Božje. Nakon sv. mise bio je ophod s kipom Majke Božje uza zapaljene svijeće. Trodnevnicu je vodio dr. fra Đuro Hontić,gvardijan i župnik Župe sv. Ivana u Puli. Na sam blagdan, 15. kolovoza, održano je šest svetih misa. U 9 sati bila je kod zavjetne kapelice Majke Božje, a nakon nje slijedila je procesija s kipom Majke Božje u župnu crkvu, kojoj su nazočili i hrvatski hodočasnici iz mađarskog dijela Podravine.
Ovogodišnje svetkovanje Velike Gospe u Molvama bilo je u znaku mota: Gospođo, snago blaženih mučenika! / Gospođo, snago blaženih pustinjaka! / Gospođo, časti dvora nebeskoga! (Šibenska molitva iz XV. stoljeća)
OPROST JE DAR BOŽJI!
Zanimljivo je kako Molvarska župa ima pravo na davanje potpunog oprosta, što je potvrđeno dekretom Svete Stolice, koji vrijedi do 2019. godine. Dekret o podjeljivanju oprosta Molvarska župa dobila je kao odgovor na zamolbu koju su uputili prije 14 mjeseci. Dekret je 19. studenoga 2012. u Rimu potpisao Emmanuel kardinal Monteiro De Castro, veliki pokorničar i Christophorus Nykiel, upravitelj Apostolske pokorničarnice. Zamolbu je podupro i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. U zamolbi se tražilo da bi vjernici i hodočasnici, koji u prigodi velikih hodočašća (Uskrsni i Duhovski ponedjeljak, Nedjelja Srpnjica, Velika i Mala Gospa) dođu (ili: Župljani koji zbog starosti, bolesti ili zbog nekog drugog teškog razloga budu spriječeni [doći u crkvu], mogu dobiti potpuni oprost ako se pokaju zbog svih svojih grijeha, te ako obećaju da će, čim im to bude moguće, izvršiti tri spomenuta uvjeta, pred bilo kojom sličicom Nebeske Zaštitnice, te se duhovno pridruže marijanskim slavljima, i milosrdnom Bogu vjerno prinesu svoje molitve i patnje.) u molvarsku župnu crkvu i učine odredbom propisano (ispovijed, pričest, molitve na nakanu Svetoga Oca), mogli dobiti potpuni oprost vremenitih kazna. Povlastica oprosta vjernicima, koji posjete župnu crkvu dana je na vrijeme od sedam godina. Dobivanje oprosta vremenitih kazna velik je događaj za afirmaciju molvarskoga marijanskog prošteništa!
Gotički kip Majke Božje Molvarske načinjen od lipova drveta, a predstavlja Madonu s Djetetom. Kip potječe iz ranoga srednjeg vijeka, a Molvarci su ga, prema legendi, dobili od redovnika iz samostana preko Drave. Nabor koji okomito pada od Marijine lijeve ruke na kojoj drži dijete, osobito je značajan. On, prema A. Horvat, spada među kipove bliske stilu duge linije kojim su se rado izražavali sjevernjački majstori alpskih krajeva u trećoj četvrtini 15. stoljeća. I Marija i dijete Isus imaju na glavi velike krune nabuhlog, baroknog oblika. Kip je visok oko 63 cm (s krunom oko 70 cm), u najširem dijelu kip ima 30 cm, a dubina mu je 16 cm. Kip potječe iz 1470 – 1480. godine.
Oko ovoga gotičkog kipa pletu se razne legende koje svoje uporište imaju u srednjovjekovnom razdoblju bogate molvarske povijesti. Kad su Molvarci sredinom 16. stoljeća zbog provala Osmanlija napustili svoje selo i podravski kraj, kip su zakopali u zemlju blizu kapelice vjerujući da će se ubrzo vratiti i opet ga iskopati. Ali njihovo progonstvo se odužilo tako da su oni koji su ga zakopali u progonstvu i umrli. Kip je bio zaboravljen, a u međuvremenu naraslo raslinje sakrilo je mjesto na kojem je zakopan. No, prema legendi, vol gazde Škripelja koji je slučajno tamo pasao travu, svojim je rogom zaparao zemlju i iskopao Bogorodičin kip. Glas o čudesnome pronalasku kipa ubrzo se proširio krajem, pa je narod već u 17. stoljeću počeo hodočastiti kipu i svetištu.
Postoji i legenda koja prethodi spomenutoj predaji da je taj gotički kip još u 15. stoljeću u Molve dospio vjerojatno iz franjevačkog samostana između Ždale i Gole, što bi odgovaralo Sv. Elizabeti, odnosno današnjim ostacima u Pepelari kod Novačke.
Kako je u ovom dijelu Hrvatske ostalo sačuvano malo srednjovjekovnih umjetničkih djela, ovaj kip nadopunjuje oskudan gotički inventar Podravine.
Priča o praštanju:
Kajin i Abel susreću se nakon Abelove smrti. Putovali su pustinjom i izdaleka su se prepoznali (…) Braća su sjela na zemlju, zapalili vatru i jeli. (…) U svjetlu plamena Kajin na Abelovu licu opazi znak kamena te mu odmah pade zalogaj iz usta pa upita Abela je li mu oprostio. Abel odgovori: “Jesi li ti ubio mene ili ja tebe, ne sjećam se više, budimo ovdje skupa kao i prije”. “Sad znam da si mi uistinu oprostio” reče Kajin, jer oprostiti znači zaboraviti i ja ću nastojati zaboraviti. Abel reče potiho: “Tako je, sve dok traje grižnja, traje i grijeh”. (Jorge Lous Borges)