Udruga «Za kulturu Podravine», čija je predsjednica Kata Franković, u suradnji s Hrvatskom samoupravom Šomođske županije, na čelu s predsjednikom Jozom Solgom, ove je godine od 25. do 28. rujna u Tomašinu priredila I. Podravski dudaški seminar, kamp za djecu poradi upoznavanja polaznika s pradavnim glazbalima podravskih Hrvata i općenito Podravine (gajde, dude, samica, diple, okarina...). Taboru je sudjelovalo desetak polaznika u dobi od 8 do 15 godina, i to iz Šeljina, Lukovišća, Pečuha, Andzabega, Foka i Starina (Adrián Murányi, Szabina Morvai, Ivett Somkövi, Alexa Szabó, Danijela Vertkovci, Richárd Szabó, Zoltán Petrovics, Marin Maturic, Tamás Szabó, Márton Végh).
Voditeljica tabora bila je Beata Borbaš, tajnica spomenute Udruge čiji su pomagači bili Zoltán Hajdú, Mónika Szabó i Gábor Takács. S djecom su zanimanja imali Zoltán Szabó, Andor Végh, Franjo Dervar i starina Pavo Gadanji, najstariji živući hrvatski dudaš u Mađarskoj, majstor narodne umjetnosti iz podravskoga Novoga Sela. Idejni tvorac okupljanja bila je predsjednica Udruge «Za kulturu Podravine», kojoj, kao i uvijek kada se radi o plemenitim ciljevima, potporu je pružila Hrvatska samouprava Šomođske županije. U Tomašinu, u prekrasnom ozračju, u naselju gdje također djeluje Hrvatska samouprava, osigurani su idealni uvjeti smještaja i prehrane, prostor za rad, u kojem su tek nedostajale noćne vile i vilenjaci okupljeni oko vatre i stari dudaš. A možda su baš njih i sanjali polaznici kampa nakon susreta i razgovora s najstarijim živućim dudašem u Hrvata u Mađarskoj, s čika-Pavom iz Novoga Sela. Za metodički rad bili su zaduženi izvrsni stručnjaci s područja predavanja i poznavanja tradicijskih glazbala. To su Zoltán Szabó i Andor Végh koji već niz godina sudjeluje kao predavači na sličnim kampovima i u Mađarskoj (u Szenni u Školi duda i narodne glazbe i narodnoga plesa, gdje je i ove godine predavao o dudama i dudama podravskih Hrvata) i u Hrvatskoj i šire. Njima se u Tomašinu pridružio Franjo Dervar Kume, izvorni Podravac, Martinčanin, stanovnik Pečuha, kako bi djecu upoznao s tajnama brača i podravske hrvatske pjesme. Predavač Prvoga podravskog dudaškog seminara Zoltán Szabó, etnograf, narodni istraživač, narodni glazbenik, suradnik budimpeštanskog Etnografskog muzeja, autor je dviju knjiga o dudama, vrsni poznavatelj kulturne povijesti duda, i mađarskih i dobar poznavatelj prošlosti duda u Hrvata u Mađarskoj. Szabó je voditelj Razreda za narodnu umjetnost Kuće običaja koji je od mohačkih gajdaša naučio igrati na gajdama, suautor s Andorom Véghom i Orkestrom Mišina CD izdanja «Oj, gajdašu – starinska glazba grada Mohača», a počeo se baviti kulturnom poviješću duda Hrvata u Mađarskoj prije više od trideset godina kao jedan od utemeljitelja Orkestra Vizin. On naglašava kako je upravo način sviranja i izradbe duda u Podravini prava rijetkost.
Što reći o Andoru Véghu, autoru tekstova, glazbenom suuredniku, producentu, članu kultnoga hrvatskog sastava «Kries». Svira gajde, dvojnice, karabicu, samicu, i pjeva. Kako nam uz ostalo reče, ne radi se samo o glazbi nego i šire o predstavljanju gajdaške kulture. Kako kaže, sve do 30-ih godina 20. stoljeća najraširenije glazbalo među Hrvatima u Mađarskoj bile su gajde, i razne vrste glazbala s mješinom. S naglim društvenim, gospodarskim i svim drugim promjenama života u Mađarskoj i cijeloj Europi, dolazi do naglog nestanka ove glazbene kulture, a sve se više učvršćuju, ustaljuju orkestralni oblici glazbenog izražaja, ali u nekim svojim potankostima ova gajdaška glazba opstaje. Od 60-ih godina znanost, a od 80-ih i šira kultura počinje se baviti tom rijetkom pojavom, i dolazi do određenog oživljavanja gajdaške glazbe. S tim je ciljem i pokrenut podravski dudaški seminar.
Branka Pavić Blažetin