Česta je tema u medijima traženje odgovornosti za određena negativna događanja, za neke katastrofalne posljedice i nevolje ljudi. npr. kada se uruši cesta, ili sjetimo se izlijevanja otrovnoga crvenog mulja u Kolontáru, što je nastalo zbog sigurnosnih propusta, da spomenem nedostatak krvi u bolnicama za operativne zahvate, i mogla bih dalje nabrajati, pa se poslije pita tko je odgovoran za te probleme. Odgovor nije jednostavan jer se radi o složenim problemima u kojima sudjeluje mnoštvo čimbenika, ipak treba znati da su iza svih tih problema ljudi, neki s manje, neki s više odgovornosti. Odgovornost je veća kod onih ljudi koji obnašaju razne dužnosti s većom odgovornošću, koji su na takvim funkcijama da moraju donijeti odluke o životu , sudbini mnogo ljudi, o više zajednica, možda o sudbini jedne zemlje. Te su osobe većinom parlamentarni zastupnici, koji donose razne zakone, nadajmo se, u svrhu napretka određene države.
Naravno, to nije jednostavno ako to čine s odgovornošću. Koliko osjećaju neki zastupnici svoju odgovornost prilikom primanja dužnosti zastupnika, odnosno zastupanja ljudi, zajednica ili birača posebna je priča kada vidim na televiziji prazne klupe na zasjedanju Parlamenta, no ja bih prvo ipak pogledala u našem užem krugu, u našem „malom parlamentu “ , odnosno u skupštini Hrvatske državne samouprave. Čitajući informacije u našemu tjedniku, čini mi se da se sve češće događa nešto slično. Na zadnjoj sjednici skupštine (citiram iz 8. broja Hrvatskoga glasnika, od 26. veljače 2015.) „od ukupno 23 zastupnika odazvalo svega njih 13, i to svi do jednog s izborne liste Saveza Hrvata u Mađarskoj, a sa strane Izborne koalicije „Hrvati za Hrvate” od osam zastupnika, koliko ih ima u sazivu, nijedan zastupnik nije nazočio skupštini”. Naravno, dogodi se da neki od zastupnika zbog raznih drugih obveza ne može pribivati na sjednicama, ali obveza je i to da izabrani zastupnik s državne liste nazoči na sjednicama krovne organizacije u koju je biran. Obveza je i jedno i drugo, ako članovi jedne zajednice imaju istodobno više obveza, dio članova zastupa zajednicu na jednome mjestu, a drugi dio na drugome. Nije to previše komplicirano, sjetimo se samo kako to funkcionira u obitelji, posao se podijeli, npr. otac ode na roditeljski sastanak u srednju, a majka u osnovnu školu ako je u isto vrijeme (bez obzira žive li zajedno ili ne), naime oba roditelja odgovaraju za djecu. Dakle, pitanje koliko osjećaju zastupnici u HDS-u svoju odgovornost prilikom zastupanja svojih birača, vrijedi i za neke naše zastupnike. Prisegnuli su da će tijekom obavljanja dužnosti zastupnika biti vjerni svojoj nacionalnoj zajednici i da će postupati savjesno. HDS-ova je skupština naš „mali parlament“, tijelo u kojem se donose odluke prema kojima naša zajednica želi napredovati, stagnirati ili propadati, stoga odgovornost njezinih zastupnika nije mala. Odgovornost znači da se netko osjeća dorastao za svoje djelovanje i odlučivanje. To vrijedi i za čovjekov nerad kao i negativne posljedice koje nastaju tim djelovanjem, jer kako reče književnik, filozof Voltaire,„Odgovorni smo za ono što radimo, ali i za ono što ne radimo.”
Beta
