Čuda puti sam pisala o povezanosti Blažene Divice Marije i Gradišćanskih Hrvatov. Bezbroj puti sam opisala i četverodnevni dugi put od 16o kilometarov piše do Celja u augustušu, pak svako ljeto jednoč do kipa Putujuće Celjanske Madone, koji sad jedno ljeto prima poštovatelje u austrijskom Uzlopu. Pretprošla subota bila je posvećena opet shodišću, kade su se našli Gradišćanski Hrvati iz različitih mjest, od Bizonje do Petrovoga Sela, pri kom su opet skoro devedesetimi na sebe zeli tarhet pišačenja, od Koljnofa do Uzlopa, prik 27 kilometarov.
Moramo ovde naglasiti da su krenuli u to gradišćansko selo u Austriju i braća iz Bizonje, ki su kih šezdeset kilometarov hodočastili, i to dva dane dugo da zajdu u subotu na šestu uru pred kip Putujuće Celjanske Marije. Kako je rekao dugoljetni duhovni peljač celjanskih hodočasnikov Štefan Dumović, «to je tvrda glava Hrvata, piše se ganuti na ov put». Polag toga, zašto se javi u najnovije vrime toliko pišakov na ta shodišća, vik je jedan veliki upitnik onim ki još dovidob nisu probali napore, muke, a i slatkoću ovoga putovanja. Ja štimam da človik nekako u geni nosi ta ljubav prema Blaženoj Divici Mariji, nekako si išće, pak na kraju puta i najde odgovore na to, zašto se ćuti kroz iskušenj savršeniji, bolji i još odaniji katoličanskoj vjeri, ali pripravno i na očuvanje ljudskih vridnosti i na širenje, davno od svojih starjih dobivenoga dara, bogatstva, jezika, svisti, molitve i ljubavi. Svako novo spravišće s Celjanskom Blaženom Divicom Marijom, svaki novi susret s kolegami od pišačke batike s oznaki celjanskoga putnika, ojača nas u misli, ne dajmo se obeshrabriti, otkinuti od tradicije ka jur desetljeća dugo živi med nami, i na što nas vabu i koreni iz prošlosti, kad su se još naši predci na kola otpravili u Celje, k Blaženoj Divici Mariji. Zbog vjere i batrenja, zbog zahvale i blagoslova... Posjet Putujućoj Celjanskoj Mariji svenek je pravi doživljaj, istinski sjaj i ćut da smo ravno otpeljani u obrambu otprtoga srca Blažene Divice Marije. Toga smo postali dilniki pred kratkim, i u Uzlopu.
Tiho
