Već uoči posljednjih izbora za mjesne narodnosne samouprave, koji su održani u listopadu 2014. godine prema odredbama novoga Zakona CLXXIX o pravima narodnosti iz 2011. godine, upozoravalo se na probleme koje mogu uzrokovati tročlana vijeća. Kao i drugi, tako primjerice i Savez Hrvata u Mađarskoj pozivao je članove da tamo gdje se biraju samo tročlana vijeća, po mogućnosti na izborima krene više kandidata, ali najmanje četiri kako bi se, budu li upražnjenja zastupničkog/zastupničkih mandata, izbjegli suvišni međuvremeni izbori koji bi privremeno mogli ograničiti ili onemogućiti djelovanje mjesne narodnosne samouprave. To više što su postrožena i pravila uvođenjem ustanove nedostojnosti na zastupnički mandat u slučaju javnog duga.
Nažalost, međuvremeno je od izbora u više naselja došlo do upražnjenja zastupničkoga mjesta, a zbog nedostatka pričuve, ostalo je dvočlano vijeće. Nedavno se dogodilo u bačvanskom Kečkemetu da je prvo nakon upražnjenja zastupničkog mandata zbog sukoba interesa ostalo dvočlano vijeće, a smrću jednog od preostale dvojice zastupnika samo predsjednik. S obzirom na to, moraju se raspisati međuvremeni izbori koji će na kraće ili dulje vrijeme onemogućiti rad tamošnje hrvatske samouprave, odnosno njezina vijeća, a time i djelovanje poradi tamošnje hrvatske zajednice, zastupanje i zaštitu zakonom zajamčenih prava.
Treba naglasiti da su po tome pitanju problemi nastali već na prethodnim izborima 2010. godine: pri općem smanjenju broja zastupnika u mjesnim vijećima na svim razinama, pa i narodnosnima, na mjesnoj razini s 5 na 4 člana. Tada su se nakon određenog natezanja, pogađanja, da ne kažemo i cjenkanja, predstavnici narodnosti ipak složili s prijedlogom predlagatelja sa strane aktualne vlasti, zakonodavne većine, da umjesto 5 ne bude 3, nego 4 zastupnika. Mislim da je to bio politički promašaj s naše (narodnosne) strane. Politički je valjalo ustrajati na nesmanjivanju ionako malobrojnog vijeća, a ne pogodbom prihvatiti međurješenje što se dokazalo i činjenicom kako je novim zakonom diferencirano po broju registriranih ipak uveo tročlana vijeća, i to još postrožio uvjete uvođenjem ustanove nedostojnog zastupnika.
Tako sada imamo stanje da upražnjavanjem jednog mandata samoupravno vijeće radi s dva člana. Stoga se postavlja pitanje, može li se dvočlano tijelo smatrati, uopće nazivati vijećem. S druge strane četveročlana vijeća nose u sebi opasnost onemogućavanja rada uz omjer glasova 2 : 2. To je uistinu neodrživo, stoga bi nadležno vrhovno političko tijelo, Narodnosni odbor u zakonodavnom tijelu Mađarske, čiji su članovi parlamentarni glasnogovornici, uoči najave izmjene zakona o pravima narodnosti trebalo ustrajati na vraćanju petočlanih vijeća. Ona ne dovode u pitanje rad vijeća ni upražnjavanjem dva mjesta ni izjednačenim brojem glasova. Osim toga – uz odista rijetke iznimke – članovi mjesnih narodnosnih, među njima i hrvatskih samouprava ne primaju nikakve honorare. Stoga doista nema nikakvih razloga za takvo smanjenje, to više što se ionako sve manje ljudi uključuje u javni društveni život pojedinih. Ovako bi bilo bar pet članova mjesnih narodnosnih samouprava koji rade za svoje zajednice. Istini za volju treba napomenuti da je bilo naselja, primjerice i u Bačkoj, gdje nije bilo ni tri kandidata za izbore mjesne hrvatske samouprave (Baškut i Bikić); ali to je problem pojedine zajednice, vjerujem, prije svega osobne naravi, zbog osobnih nesuglasica.
Stipan Balatinac
