Ovih dana Europska unija suočena je s neviđenom migracijom, seobom naroda prije svega s drugih kontinenata. Nezapamćena selidba koja se odvija masovno, a po zakonskim propisima ilegalno, stavila je Europsku uniju pred velik, čini se, barem za sada, nerješiv izazov. Ona jednostavno ne može odgovoriti na nove izazove – ima baš dosta svojih teškoća u posljednje vrijeme – riješiti pitanja kako zaustaviti selidbu stanovništva prije svega iz gospodarskih razloga, koje to očito čini u nadi pronalaženja boljeg života, blagostanja.
Europska unija je u nikada većoj gospodarskoj krizi. O tome svakodnevno stižu vrlo uznemirujuće vijesti, posljednji je primjer Grčke. No čini se da to migrante uopće ne zanima. Za njih kriza Europske unije nije ništa pokraj svakodnevice u kojoj su živjeli u vlastitoj, vlastitim državama.
Nema dvojbe da je posrijedi migracija (preseljavanje, useljavanje) iz gospodarskih razloga, koja do sada nije postojala, ali se istodobno nameće i pitanje: zbog čega, i tko ju je prouzročio. Nije potrebno previše razmišljati da bi se zaključilo kako je ona izazvana političkim akcijama, miješanjem u politički sustav onih zemalja iz kojih se sada slijeva rijeka ljudi. Ona je izazvana rušenjem različitih civilizacijskih svjetova u pojedinim krajevima svijeta i nametanjem vlastitog sustava, demokracije zapadnoga tipa, koja pak nije donijela ni približna očekivanja. Seoba naroda iz gospodarskih razloga, ipak je samo posljedica izazvana političkim ciljevima i akcijama koja se sada vraća kao bumerang.
Na jugoistočnim rubovima Europe odnosno Europske unije odlučili su se za podizanje ograde, koja je još ne tako davno bila simbolom totalitarizma, ograničavanja i zatiranja temeljnih ljudskih prava i sloboda, slobode kretanja, slobode mišljenja i govora. Želimo li uistinu da Europa opet bude razdijeljena ogradama, zidinama koje će razdvajati ljude, narode, kulture, ili smo samo jednostavno zatečeni posljedicama nastalim djelomično ili u cijelosti našom krivnjom? Krivnjom država koje sada ne mogu odgovoriti na posljedice što su ih same izazvale. Hoćemo li doista integraciju ili ponovno razdvajanje? Što je s dostojanstvom čovjeka, gdje je kršćanska ljubav prema čovjeku, prema svome bližnjemu?
Povijest Europe nije drugo negoli povijest preseljavanja, selidaba, a u nekim njezinim dijelovima i u nekim razdobljima i nasilne asimilacije, iseljavanja, preseljavanja, pa čak i utapanja manjine u većinu putem ograničavanja ili izravnog nasrtanja na njezine posebnosti, jezik, kulturu, tradiciju. Ako netko, onda narodi i narodnosti srednje i istočne Europe uistinu znaju što to znači i kamo vodi. Može li nas od toga doista spasiti podizanje ograda, jesu li one doista potrebne, je li one uopće postoje?
Stipan Balatinac
