Pripravljamo se za radosnu svetkovinu rođenja Isusa Krista. Rođenje djeteta velika je radost za svaku obitelj, Božić nosi u sebi i značenje dječje radosti, no i mi koji živimo u skladnim obiteljima često zaboravljamo na to da u svijetu mnogo djece ne može se uživati u sreći i ljubavi. Katkad ne primjećujemo ni to da je u našoj bližoj sredini netko nesretan, bolestan, usamljen ili živi vrlo teško. Čovjek zapravo nikada nije sam, stalno je u nekom odnosu, a kakav je taj odnos, ovisi i o samome sebi. Često kod svojih odnosa s drugim ljudima usredotočimo se samo na teškoće, a ne razmišljamo o tome zbog čega ih imamo, lakše je okrivljavati druge, a sebe opravdavati. «Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima”, kaže i autor „Malog princa” Antoine de Saint-Exupéry. Blagdani i blagdanske pripreme savršena su prigoda da više pozornosti posvećujemo svojim međuljudskim odnosima u obitelji, među prijateljima, kolegama, susjedima...
Rođenje djetešca uvijek je nada, njegova čistoća, iskrenost izvor je dobrote i izaziva u ljudima onu iskonsku ljubav koja postoji u svakom čovjeku. Sve što izlazi iz ljubavi, što je njome nadahnuto i nošeno, jest dobro. Božić je blagdan mira i pomirbe, prihvaćanja drugoga i drugačijega, te davanja od srca. Često božićnu poruku ne shvaćamo kako bi trebalo, neki darivanjem raskošnih poklona žele iskazati pomirenje, ljubav, ali od toga je važnije darivati svoju pažnju, zajedničko vrijeme, pozitivne osjećaje. Želimo li odista dobre odnose sa svojima bližnjim, trebamo ih naučiti slušati. U svakodnevnom životu u međusobnim razgovorima često selektivno, po izboru slušamo drugoga, zapravo slušamo ono što nam je važno, a ono što bi možda bilo važno za drugoga, već i ne pazimo. U predblagdansko vrijeme vazda smo većma voljni otvoriti srca, i to je vrijeme kada smo pripravniji za promjene nabolje. Nije lako nadići svoja stara i pogrešna uvjerenja jer „mnogo je teže suditi sebi” premda je to katkad i ključ za bolje odnose i s drugim osobama, jer zapravo čovjek je društveno biće i njemu je važno da ima dobre odnose s ljudima u svojoj blizini. Kadšto bismo morali biti voljni priznati i pogreške, međutim nekad ljudi imaju tako veliku osobnost, veliki ego, koji će sve učiniti samo da ne trebaju priznati pogreške. Često je to velika zapreka prikladnih odnosa. Priznavanjem pogreške zapravo se ne gubi ništa, ljudski je griješiti, nego je to nova prilika za popravljanje svojih odnosa. Lijepa riječ otvara nove prilike, kada ponudite nekomu lijepu riječ, promijenit ćete okolnosti da postoji put k dobroti. Dobrota se ne mjeri količinom skupih darova, dobrota sama od sebe postoji. Skromni i dobri ljudi osvajaju ljudska srca. Kažu da tek kad odvojiš nešto sebi drago i vrijedno, te nesebično daruješ nekomu nepoznatom, postaješ u neku ruku dobrim čovjekom. Došašće je vrijeme da pripremimo svoje srce na najljepši blagdan i da pripremimo najvrednije darove: lijepu riječ, pažnju i pomirbu.
beta
