Majuš je misec dolaska, odlaska, prijateljstva i ljubavi. I to već od ljeta do ljeta ovako teče i biži i curi dalje. Toliko toga se je zgodalo na tlu Gradišća u ovi minuli majuški dani da jednostavno je teško i prebrojiti, kako da ne bi bio onda novinar u vjekovječnom zakašnjenju s izvješćaji, visti i reportažami. Majuš je osvježenje, duh bazge, trave zelene, pogleda, a rastu kukorice, ako je jur grojze ukrao mraz. Neophodno je ovo vrime spravišćev sa starimi prijatelji u sklapanju novih kontaktov, obavezno pod vedrim nebom.
Svega je bilo u ovom misecu po Gradišću, o čemu još niste mogli štati, kad čudnom snagom redakcijskih manevrov neki napisi furd izostanu iz stranic, ali, kako bi rekli, što kasni, i ne mine. Na vjerskom polju bilo je ovde cijeli red shodišćev, duhovskoga pondiljka pri hatarskom križu smo mogli još jednoč doživiti miline sa Šičani, prvim pričešćanjem od sjevera do juga su svečevala dica, blagoslovljene su obnovljene crikve, čemu se jednako moru veseliti ne samo mješćani Koljnofa nego svi hodočasniki i gosti te citadele hrvatstva. U društvenom žitku dirigentska palica je prikdana novomu peljačtvu u dvi gradišćanski društvi, a Petrovišćani su jur završili seriju predstavov sa svojim novim kusićem u naši teatri. Pri ovoj točki nastaje tišina, a ruke sklopimo na molitvu zavolj velikoga zgubitka prijatelja, glumca i redatelja, svim nam voljenoga Ivana u Hercegovcu. Neki Gradišćanci su ove dane otprli sezonu putovanja u staru domovinu, a i Boku Kotorsku, smočili se u blaženom jadranskom plavetnilu. Drugim su dospili prijatelji, partneri, stari znanci da bi s lipom ričom, kratkim druženjem i dobrom voljom prelipili nam slutnje na dojduće lipe dane, i produžili nam žitak, kako negda i ćutimo u ovoj negda turobnoj, negda pak radosnoj manjinskoj sudbini. Draga nam je svaka hrvatska rič, dobro će dojti svako objamljenje i nježno milovanje pogleda, kad znamo da su uz nas mnogi vjerni, iskreni ljudi ki znaju, ćutu, još i suprot daljine, u što, koliko se zalaže. Evo, već blizu petsto ljet, znamda prik osamnaestoga-devetnaestoga pokoljenja... Motoristi, biciklisti, pišaki i piloti, kuhari i taboraši, šipaši i ognjogasci, zlatomašniki i iseljeniki, svi će još imati svoju rič i misao do kraja ljeta, pero i snimalo je u rezervi, samo da mi ne fali stranic u glasnika.
Tiho
