U povodu 25. obljetnice tjednika Hrvata u Mađarskoj, u Medijskome centru Croatica održana je konferencija pod naslovom „Brendiranje narodnosnih tjednika”. Premda je na prvi pogled naslov izgledao usko stručnim, mnoštvo vrlo vrijednih predavanja nadišlo je okvire problematike narodnosnih medija, općenite probleme narodnosnih zajednica, upravo zbog toga mi je žao da su se zastupnici naših narodnosnih organizacija i djelatnici naših hrvatskih ustanova odazvali u malom broju. Sama činjenica slabog odaziva otvara potrebu razmišljanja o brendiranju naših narodnosnih medija, što je, naravno, usko povezano i s izgradnjom brenda naše zajednice jer, kako je u svome predavanju rekao Božo Skoka, „Mediji manjinskih zajednica čuvari su narodnosnog jezika i kulture, simboli opstojnosti i snage zajednica, informatori i edukatori, poveznica s domovinom…”.
U svijetu globalizacije sve više dobiva na važnosti izgradnja vlastitog brenda. Izraz brend u novije doba pojavio se u poslovnome svijetu, s vremenom se termin raširio i na druge načine obilježavanja. Brend je zapravo pojam s kojim se upućuje na nešto posebno, jedinstveno, prepoznatljivo, odnosno mora pružiti određenu dodatnu vrijednost. Jedinstven, osobit, svi ti pridjevi odnose se i na naš tjednik, jer je u Mađarskoj jedini tjednik na hrvatskome jeziku, također je prepoznatljiv po tome da se bavi ponajprije događanjima, problemima hrvatske zajednice u Mađarskoj, čime je namijenjen prije svega čitateljstvu jedinstvene zajednice. Stručnjaci kažu da tijek brendiranja ne događa se na tržištu roba i usluga, nego u svijesti potrošača. Svijest, svijest koju tako često spominjemo i u našim napisima, izvješćima, naravno u svome suznačenju, često se izražavaju naši predstavnici “očuvanje i razvijanje identiteta i nacionalne svijesti”. Možda ključ izgradnje brenda našega tjednika, pa tako i naše zajednice samo je jačanje nacionalne svijesti, samobitnosti? Čime možemo to postići? Ponajprije čuvanjem i razvijanjem narodnosnog jezika, a u svemu tome manjinska glasila, mediji stoje na vrhu ljestvice, “oni su čuvari narodnosnog jezika i kulture, simboli opstojnosti”. Često se točka razlikovanja nekoga brenda krije u njegovu osjećajnom obujmu. Pretpostavljam da oni koji su pripadnici jedne zajednice, tjednik Hrvata čitaju i zbog čuvstvenih razloga, jer to pripada kulturi vlastite zajednice, velika je odgovornost u tome da se taj osjećaj prenese i na mlade naraštaje do kojih smo osjećaja i mi došli. Za vrijeme mojih školskih dana učitelj je iz tjedna u tjedan donosio na sat Narodne novine i zajedno smo ga pregledali, pomagao nam da nešto napišemo i da se to objavi u novinama. To je bio jedan djelić u tijeku brendiranja. Dakako, današnjoj mladeži treba pristupiti na drukčiji način, možda im privući pozornost samo na mrežnu stranicu tjednika i slično. Jednako tako tjednik treba kreirati nove sadržaje, biti zastupljen na raznim komunikacijskim prostorima. Mnoštvo djelića u zajednici dovodi do izgradnje brenda. U našoj maloj hrvatskoj zajednici donekle smo mi sami potrošači brenda koji nesvjesno gradimo ili razgrađujemo. Stručnjaci kažu da uspjeh i snaga brenda ovisi prije svega o položaja koji brend ima u svijesti potrošača. U našem je slučaju odgovornost dvostruka; zapostavimo li izgradnju našega brenda, ni mi sami nećemo htjeti biti potrošači toga.
beta
