Imate li osjećajni ili bilo kakav odnos prema pojedinim brojevima? Moguće, kada igrate loto, kupujete tombolu, postoji u nizu brojeva nekoliko koji po vašemu sudu donose vam priželjkivanu sreću. A također tu su i datumi rođendana, vjenčanja, ili vjerovanja i praznovjerja oko pojedinih brojeva... Što mislite o broju jedan ili rednome broju prvi?
Po enciklopedijskoj natuknici, jedan je prvi broj u skupini prirodnih brojeva, a stari Grci nisu ga smatrali brojem. Jedan je i školska ocjena, koja predstavlja minimalno znanje ili u nekim sustavima najveće znanje. Postoje i umjetnici koji nisu mogli nadmašiti svoje prve uspjehe iako je broj jedan više od ništice, za njih se on ipak smatra maksimalnim, glede uspješnosti ili vrsnosti. Mi, Hrvati u Mađarskoj, u mnogim smo društvenim, političkim, obrazovnim pitanjima bili pokretači ili poticatelji nečega. Jedan od mnogih. S preuzimanjem santovačke Hrvatske škole u nadležnost tadašnje Zemaljske samouprave Hrvata u Mađarskoj, prvi smo bili na putu izgradnje kulturne autonomije ovdašnjih narodnosti, na naš je poticaj pokrenuta i narodnosna stipendija školovanja. Jedina smo narodnost koja ima svoju Izdavačku kuću Croatica ili Kulturno-prosvjetni centar i odmaralište u matičnoj domovini, među prvima smo pokrenuli internetski radio, Radio Croatica, potom Medijski centar Croatica (Hrvatski glasnik i Radio Croatica), jedino naša zajednica ima natjecateljski program učenika, zvan Croatiada. Poseban je i naš tjednik Hrvatski glasnik, na šesnaest stranica u boji, iz tjedna u tjedan u vašem je hrvatskome domu. Izvorni napisi iz pera hrvatskih novinara u Mađarskoj o nama i za nas. Zapravo, koliko cijenimo što smo prvi, pioniri? Jesmo li svjesni da smo mnogim manjinama u Mađarskoj utrli putove razvoja? Čini mi se da ni upola toga nismo svjesni, i kadšto mislim da sve to smatramo bogomdanim. I kako bismo nastavili tim putovima inovacije, potrebni su nam iskreni dijalozi, rasprave i sučeljavanja mišljenja. Jedino nas to može spasiti u budućnosti. Jer dok se budemo mjerkali kroz nišan županijskih granica, sjeverno ili južno od Balatona, dok budemo jedan drugoga podcjenjivali, nećemo biti jedni jedini ili prvi. Malo je u nas konstruktivne kritike, koja jest pokretačka snaga. Trebamo i nadalje biti lučonoše kvalitete i razvoja, smjeli i hrabri. Jer nitko umjesto nas neće učiniti prve korake. Zbog toga, čitatelju moj, cijeni sve što je hrvatsko, jer po tome si (smo) jedini, jedinstveni. Jedno je što nas razlikuje od mnoštva i gomile na ovim prostorima.
Kristina
