Nedavno je obilježen Međunarodni dan materinskog jezika koji privlači pozornost ponajprije na važnost očuvanja kulturne i jezične raznolikosti svijeta. Dok čitam pokoju vijest o događanjima vezanima uz taj dan, uvijek si postavim pitanje, koliko se gubi hrvatski jezik u našoj zajednici, koliko naših pripadnika može reći da mu je hrvatski materinski jezik? Podatci zadnjeg popisa pučanstva pokazuju opadanje. Dok među pripadnicima hrvatske zajednice 2001. godine 14 326 osoba smatralo je hrvatski svojim materinskim jezikom, 2011. već samo 13 716. Od tada je već prošlo šest godina i naslućujem, da taj broj naglo opada. Kažu da je materinski jezik onaj koji se prvi nauči u obitelji, većinom od majke (matere), zbog toga se i zove materinski, a ne onaj koji se uči u obrazovanju.Koliko djece u našim školama može reći da mu je hrvatski materinski jezik? Mislim na djecu u čijoj obitelji i rabe hrvatski.
Po svom iskustvu teško bismo mogli napuniti jednu školu (ako se varam, bit ću vrlo sretna), možda nije slučajno da naša zajednica nema nijednu jednojezičnu osnovnu ili srednju školu. Možda zadnji naraštaj, koji je još u obitelji usvojio hrvatski kao materinski jezik, srednje je dobi (40 – 50 godina), naravno, izuzetaka ima, ima i razlika od naselja do naselja, ali po svom iskustvu hrvatski se jezik sve slabije rabi u svakodnevnom životu, tj. u obitelji, na ulici, u dućanu, crkvi itd. Katkad je to i loša navika, nailazim na ljude među kojima su svi govornici hrvatskoga jezika, čak znam da im je hrvatski jezik materinski, ipak im je jezik saobraćaja, komunikacije onaj od većinskog naroda. Pomalo ih čak i razumijem, nemaju svi takvu sreću da nađu posao na kojem je potreban hrvatski jezik. Njima lakše mogu oprostiti, ali onima koji rade na hrvatskom terenu ili zastupaju hrvatsku zajednicu na nekoj razini, a zanemare svoj narodnosni jezik, to me ljuti i rastužuje. Neki mi ljudi znaju reći, kada su krenuli u školu, nisu niti znali mađarski jezik, a danas im je već teže razgovarati hrvatski. Možda se neki čude kako se može materinski jezik zaboraviti? Kažu, ako netko mlad dospije u inozemstvo i živi tamo više od 10 – 15 godina, odista ga može zaboraviti ako nije u dodiru sa svojim materinskim jezikom. Premda stručnjaci kažu i to da se materinski jezik teže zaboravlja nego naučeni strani jezik, razlozi su u funkcioniranju mozga. Čudimo se da djeca naše narodnosne zajednice uče godinama naš jezik i pošto završe školovanje, ubrzo ga zaborave. Nije li to možda zbog toga što njima taj hrvatski nije (pravi) materinski jezik, nego gotovo strani jezik?
beta
