Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom... Vrijeme plaču i vrijeme smijehu; vrijeme tugovanju i vrijeme igranju – mudre su riječi biblijskoga Propovjednika, kralja Salamuna.
Iza nas je dvomjesečno pokladno razdoblje vrijeme uobičajenih prela i balova, bučnih veselica, svinjokolja, maskenbalova, valentinskih i drugih zabava. Samo u Bačkoj u našim naseljima organizirano je čak 16 pokladnih zabava, u nekim mjestima i više, a bilo je da se istoga dana održavalo čak pet prela i balova. Ove velike godišnje priredbe u organizaciji hrvatskih samouprava ili kulturnih udruga, jedinstvene i prepoznatljive ne samo za pripadnike hrvatske zajednice nego i za brojne simpatizere drugih narodnosti, iz tjedna u tjedan okupljale su na stotine gostiju koji su se veselili uza zvuke tambure, ples i pjesmu.
Potkraj tjedna održane su poklade, pa i najpoznatiji Bušarski ophod u Mohaču, čime je veselicama došao kraj.
Međutim, Pepelnicom ili Čistom srijedom (1. ožujka) za katoličke vjernike počela je korizma, vrijeme četrdesetodnevne duhovne priprave za Uskrs, vrijeme promišljanja svoje vjere i pripadnosti Kristu, vrijeme pokore te nade u uskrsnuće. Za nas, pripadnike hrvatske narodnosti, to je ujedno i vrijeme promišljanja naše samobitnosti, pripadnosti hrvatskome narodu, dakako i hrvatskoj zajednici u Mađarskoj, koju čine pojedinci, obitelji, crkvene zajednice, kulturne i ine udruge... Korizma je i vrijeme uzdržavanja, vrijeme pokore, posta. To je vrijeme priprema za najveći kršćanski i katolički blagdan, prisjećanje na muku i smrt, ali i na Isusovo uskrsnuće, na novi, vječni život. I to je tradicija, koje se danas manje pridržavamo, a naši su stari bili i tomu dosljedni do kraja.
Stoga je za nas u nadolazećemu korizmenom razdoblju najvažnije njegovanje i očuvanje katoličke vjere, materinske riječi, kulture, tradicija i običaja koji su nas očuvali na ovim prostorima tri pa i više stoljeća, a vjerujemo da na tome stoji i naša budućnost. Uz očuvanje kulturnih vrednota, za nas mora biti posebno važno i očuvanje hrvatskoga jezika u crkveno-vjerskom životu, bogoslužjima, obredima i raznim pobožnostima na hrvatskome jeziku. Bitno je da se to događa primjerenom redovitošću danoj sredini, mjestu, župi. Kako bi bilo lijepo da iz tjedna u tjedan na stotine pripadnika naše zajednice sudjeluje na pobožnostima križnoga puta, na nedjeljnim misama na hrvatskom jeziku i na uskrsnim duhovnim pripravama.
S. B.
