U čast gajdašu Pavi Gadanjiju
Na pokladni četvrtak, 23. veljače, u mohačkome Muzeju Dorottye Kanizsai otvorena je privremena izložba pod naslovom „Izradba duda“ posvećena izvornom sviraču duda, majstoru narodne umjetnosti i graditelju duda Pavi Gadanjiju iz podravskoga Novog Sela. Nakon pozdravnih riječi ravnatelja muzeja Jakše Ferkova, uza zvuke duda izložbu je otvorio Andor Végh, mladi majstor narodne umjetnosti, priređivač izložbe koja je nastala u suradnji i uz pomoć priznatoga majstora.
Kako uz ostalo reče priređivač, izložba je satkana od sakupljenih predmeta, majstorskih alata, tekstovne i slikovne građe, te polusatnog dokumentarca Zoltána Szabóa o životu i radu Pave Gadanjija. Prema riječima Andora Végha, to je izložba o vrlo plodnome i izumiteljskome majstoru duda.
– Ono što je radio i uradio, vrijedno je jedne velike izložbe jer je posrijedi golem materijal i u etnografskom pogledu, ali i u pojedinačnome stvaralaštvu. Ova mješovita etnografska izložba prikazuje jednog istaknutoga graditelja duda, nadalje čovjeka koji nas je zadužio svojim radom i snalažljivošću. Zahvalni smo što nam nije uskratio svoje znanje i sve što zna o dudama. Ono najuočljivije u njegovu djelu jesu glazbala, stoga smo to odabrali za izložbu. Za to smo dobili i pomoć Ceha mađarskih graditelja glazbala (Magyar Hangszermíves Céh), a pomoć smo dobili i od Grada Mohača odnosno mohačkog Muzeja Dorottye Kanizsai i njezina ravnatelja Jakše Ferkova koji su nam ustupili ovaj izložbeni prostor. U grafičkome smislu i u svakom drugom smislu pomogao nam je Mohačanin Gabor Bárdos s kojim smo posjetili Pavu Gadanjija u Novom Selu i snimili tijek gradnje duda. Izložba je sastavljena od mojega dugogodišnjeg sakupljačkog rada i iz njegove ostavštine, a ima i drugih vrijednih glazbala iz moje i iz zbirke Zoltána Szabóa.
Na pitanje gajde i dude, gajde ili dude, te ima li razlike među njima, Andor Végh nam uz ostalo reče:
– Naravno da ima, posebni su to instrumenti. Gajde su glazbalo s mješinom u Slavoniji i u Podunavlju sve do Budimpešte, koje su rabili ili rabe Hrvati i Srbi, a dude su, imamo dva tipa duda, kojima su se koristili u podravskim i zapadnim hrvatskim krajevima čak do Međimurja gdje su već prije iščezle, ali imamo o njima podrobne etnografske podatke. Zapadnohrvatski tip glazbala s mješinom jesu dude, premda se u Hrvatskoj za oba glazbala rabi izraz gajde. Međutim, posve je drugi ustroj tih dvaju glazbala, kod duda više ima piskova, drugi je ton, drukčije se upuhava, dude se upotrebljavaju s laktačom, a gajde najčešće s puhaljkom ili s laktačom, ali na kraju imaju rog, a dude nemaju.
Koliko važno mjesto imaju gajde i/ili dude među tradicijskim glazbalima, nekada i u Bušarskom ophodu, pokazuje i to da je ove godine u okviru mohačkoga Bušarskog ophoda deseti put zaredom priređen i jedan međunarodni gajdaški susret odnosno koncert. Kako uz ostalo ističe Andor Végh, to nije nimalo slučajno jer tamo dvadesetih i tridesetih godina oko buša u Mohaču bilo je „brdo“ gajdaša. O tome svjedoče snimke filmskih vijesti koje su se prikazivale u kinima, u kratkom filmu iz Mohača 1926. godine vidimo četiri-pet gajdaša različito odjevenih, u maškarama, u ženskoj nošnji ili u redovnom odijelu koji prate bušare ili idu u bušarskoj povorci. Tako je bilo sve do pedesetih godina prošloga stoljeća, a onda modernizacijom i promjenom tradicijskog načina života gajde iščezavaju, a zamjenjuju ih tambure, harmonika i druga glazbala, ali gajde su ostale u sjećanju i omiljene su do danas. Premda su one danas manje u uporabi, uvijek će biti ljudi koji će se time baviti. U Mađarskoj je to vezano za narodnosnu kulturu, ima čak četiri-pet hrvatskih gajdaša koji su dio cjelokupne hrvatske narodne ostavštine. Osim toga gajde se njeguju u Hrvatskoj, ali i Mađarskoj pa i u drugih naroda, tako u Francuskoj, Makedoniji, Bugarskoj, Španjolskoj, Irskoj... Dakle, gajda se ne treba niti sramiti niti bježati od njih, a mladi plesači Mohačke šokačke čitaonice i na Bušarskom ophodu plesali su na našu gajdašku glazbu.
Dr. Andor Végh rođen je 1974. u Mohaču, odrastao u Boji. Osnovnu je školu završio u pečuškoj Hrvatskoj školi, a maturirao u Hrvatskoj gimnaziji. Diplomirao je hrvatski jezik i zemljopis na Sveučilištu u Pečuhu. Doktorirao je iz zemljopisa, a predaje na sveučilištu, istražuje prostor Balkana. Kao dudaš svirao je u orkestru Vizin i orkestru Zengő.
Izložba o dudama i izradbi duda bila je samo uvod u 10. međunarodni susret gajdaša koji je na ovogodišnjemu Bušarskom ophodu u Mohaču okupio umalo pedeset gajdaša. Osim cjelovečernjeg koncerta u mohačkome Muzeju gajdaši su nastupili i na otvorenoj pozornici na središnjemu gradskom trgu. Na pokladnu nedjelju pod vodstvom Andora Végha održana je i gajdaška radionica posvećena izradbi duda.
S. B.
