U godini smo kada obilježavamo 450. obljetnicu Sigetske bitke. Godine 1566. ispred jedne male utvrde na panonskome prostoru našao se sultan Sulejman Veličanstveni sa svojom vojskom i hrvatski kapetan u službi Bečkoga dvora i kralja sa svojom četom, kapetan čiji su posjedi bili na turskom putu prema Budimu i Beču... Jedan je umro prirodnom smrću u svom šatoru neposredno prije 7. rujna, a drugi poginuo 7. rujna kada se s ostatkom čete koja je branila Siget pokušao probiti iz opkoljene utvrde. Dvije smrti. Susret dvaju svjetova, i svjetonazora učinile su ovu bitku povijesnom u nadolazećim stoljećima.
Zovemo mi Hrvati Zrinskoga hrvatskim Leonidom. Mađarski se narod već početkom 19. stoljeća njegovim likom i djelom, njegovom obitelji počeo koristiti, kako bi se danas to popularno kazalo, kao brand u učvršćivanju nacionalne samobitnosti i mađarskog ponosa. Zrinski su bili plemići, koji su govorili jezicima naroda koji su živjeli na njihovim posjedima. Nikola Šubić Zrinski Sigetski u braku s Katarinom Frankopan stekao je velika imanja i trinaestero djece. Sinove i kćeri ženio je i udavao u najuglednije i najutjecajnije europske obitelji tadašnjega Habsburškoga Kraljevstva. Sedam kćeri udao je za plemstvo koje je služilo na Bečkome dvoru, i tako osigurao brojne obiteljske saveze, a polovina njegovih sinova oženila se djevojkama iz moćnih ugarskih plemenitaških obitelji. Uspio je od hrvatskih plemenitaša obitelj Zrinski uzdići u sam vrh tadašnje plemićke elite Habsburškoga Kraljevstva u nastupajućem stoljeću. Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae banus, naslov je kojim se diče Zrinski do 1670. godine stolujući u Čakovcu čiji je vlasnik 1546. godine postao Nikola Šubić Zrinski Sigetski. Ipak je on ostao sam kod Sigeta, nije stigla obećana pomoć... Hrvati u Mađarskoj do današnjeg dana pogibiju Nikole Šubića Zrinskog kod Sigeta i Sigetsku bitku nisu uspjeli brendirati niti iskoristiti pri promicanju vlastite opstojnosti i u funkciji izgradnje kao snažnog elementa ponosa u jačanju hrvatske nacionalne i jezične samobitnosti. Zrinski, od Šubića do njihova zatiranja, od 12. do kraja 17. stoljeća prekrasna su povijesna priča, saga na kojoj bi nam pozavidjeli i pisci planetarno popularnih serija...
Na spomeniku u Sigetu stoji: Vječna slava nepobjedivim vojnicima.
Mađarski je predsjednik rekao: Povijest se Nikole Šubića Zrinskog sjeća kao ponosnog Hrvata i mađarskog domoljuba, a hrvatska je predsjednica kazala da Nikola Šubić Zrinski pripada temeljnim označnicama hrvatskog identiteta te dodala kako je svakom narodu zadaća braniti, čuvati i promicati svoj identitet te kako su u identitet hrvatskoga naroda trajno i čvrsto ugrađene i vrijednosti što ih je ne samo deklarirao nego i životom posvjedočio Nikola Šubić Zrinski u obrani slobode i časti svoje domovine i države, te jednako europske duhovne baštine i integriteta. „Ime toga hrvatskog bana i vojskovođe zlatnim slovima neizbrisivo je urezano u hrvatsku nacionalnu povijest, u povijest mađarskoga naroda i cijele Europe“, zaključila je predsjednica Republike Hrvatske.
