„Jezik, kultura, etnitet – identitet” naslov je konferencije održane 3. i 4. lipnja u pečuškoj njemačkoj kući Lenau Haus u organizaciji udruge Lenau, njemačkog Instituta za inozemne veze, Radnog odbora za istraživanje narodnosti pečuškoga regionalnog središta Mađarske akademije i Instituta za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu. Među 18 predavača bili su i djelatnici Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu. Radni je jezik konferencije bio mađarski. Nazočne je pozdravila Zsuzsana Gerner, predsjednica Radnog odbora za istraživanje narodnosti pečuškoga regionalnog središta Mađarske akademije i ravnateljica Instituta za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu, ravnatelj kuće Lenau István Szeitz, i zastupnik Skupštine grada Pečuha János Haász.
Vrsni stručnjaci s polja proučavanja povijesti, jezika, kulture, politike, javnog i društvenog života narodnosnih zajednica u Mađarskoj zanimljivim su referatima predstavili stajališta povijesnog i aktualnog trenutka, s posebnim osvrtom na pitanjima suodnosa jezika i samobitnosti narodnosnih zajednica u Mađarskoj, ulogu obitelji i školstva danas u očuvanju samobitnosti, političku organiziranost i zastupništvo narodnosti na svim razinama. Na konferenciji su sudjelovali izlagači s temama koje su se doticale bugarske, grčke, hrvatske, poljske, njemačke, romske, rumunjske, srpske i slovačke narodnosti u Mađarskoj i sami iz redova spomenutih narodnosnih zajednica.
Uvodno predavanje održala je Zsuzsana Gerner. Ona je govorila o sastavu stanovništva grada Pečuha potkrepljujući podatke arhivskim izvorima i brojkama. Tako godine 1698. Pečuh ima 637 građana, od čega 233 Mađara, 108 Hrvata i 18 Nijemaca. U sastavu grada u 18. Stoljeću prevladavaju Nijemci (i prvo kazalište i prve novine bile su na njemačkom jeziku).
U daljnjem smo saznali temeljne informacije o ustroju izradbe rječnika dijalekata Nijemaca u Mađarskoj, o čemu su govorile Erzsébet Knipf Komlósi i Márta Müller. O nastojanjima Slovaka u Mađarskoj u 21. stoljeću na očuvanju materinskoga jezika izlagala je Maria Žilak, o razinama (oblicima) obrazovanja na hrvatskom jeziku u Mađarskoj izlagala je Timea Bockovac, o položaju obrazovanja na bugarskom jeziku te o pomoćnim sredstvima u obrazovanju bugarskog jezika i kulture govorila je Mária Dudás.
Anna Orsós izlagala je na temu aktualna pitanja narodnosnog odgoja Cigana/Roma. Éva Márkus govorila je o ulozi narodnosnog odgoja u osnovnoškolskom obrazovanju; Stjepan Blažetin izlagao je na temu Identitet i udžbenici u zrcalu Hrvata u Mađarskoj; Szilvia Lakatos govorila je o ulozi rumunjskog jezika u očuvanju samosvojnosti Rumunja u Mađarskoj.
Mónika Baráthi Farkas govorila je o mogućnostima očuvanja narodnosne svijesti u segedinskome Klubu narodnosti. Ivan Đurok izlagao je na temu Narodnosne elite i narodnosti; Pero Lastić o materinskom jeziku i samobitnosti kod Srba u Mađarskoj; Mária Erb imala je zanimljivo predavanje naslova „Ungarisc kann ich besser... inkább magyarok vagyunk, mint svábok”, o materinskom jeziku i samosvojnosti u njemačkoj zajednici sela Tarjána. Anna István govorila je o prožimanju narodnosnog svijesti i narodnosnog studija na slovačkom jeziku; Krisztina Menyhárt o položaju jezika i demografije bugarske narodnoti; Mihaela Bucin govorila je o ulozi različitih vjerskih zajednica (crkava) u očuvanju jezika Rumunja u Mađarskoj u XXI. Stoljeću; Ernest Barić govorio je o poznatim Hrvatima u povijesti grada Pečuha, a Krisztina Partics Kakuk upoznala je nazočne sa sustavom školstva Grka u Mađarskoj tijekom 20. stoljeća do danas.
Žuža Gerner, predsjednica Radnog odbora za istraživanje narodnosti pečuškoga regionalnog središta Mađarske akademije i ravnateljica Instituta za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu sažela je dvodnevna izlaganja i razgovore te naglasila potrebu dijaloga i znanstveno-stručne metode ocjene stanja i položaja narodnosnih zajednica te ukazivanja na probleme. Kroz izlaganja naglašena je uloga materinskog jezika u očuvanju nacionalnog samobitnosti, te stanje u kojem se danas nalazi materinski jezik narodnosnih zajednica, te potrebu jasne jezične strategije glede opstanka pojedinih manjinskih zajednica. Govorilo se o pluralnosti identiteta i jezičnim promjenama, te jezičnim dodirima između narodnosnih jezika u Mađarskoj i mađarskog jezika, endogamiji, eksogamiji u tijeku čuvanja jezika, školskim politikama, jezičnom bogatstvu i jezičnom fondu te jezičnim kompetencijama. O stupnjevima dvojezičnosti odnosno o ulozi jednojezičnosti u školstvu narodnosti. Razmatrana su različita gledišta odnarođivanja u gradovima (tijekom prve polovine 19. stoljeća) i u selima (uglavnom nakon Drugoga svjetskog rata), o strukturalnom odnarođivanju s obzirom na uključivanje u mađarski institucionalni sustav, kroza škole, crkvene zajednice, radna mjesta što je vodilo do gubitka materinskog jezika. Raspravljalo se o ulozi obitelji i škole u očuvanju jezika i kulture sa zaključkom kako je obitelj činitelj koji škola ne može nadomjestiti u očuvanju samobitnosti i materinskoga jezika. U završnome slovu Zsuzsana Gerner naglasila je da ne treba živjeti u prošlosti i usredotočiti na obnavljanje modela iz prošlost. Umjesto plača nad prošlim treba pokušati gledati naprijed i narodnosnu samobitnost učiniti privlačnom, kako bi probudili zanimanje mladih za njezino prihvaćanje i predaju nastupajućim naraštajima.
Branka Pavić Blažetin