U povodu Dana naselja u Petribi, bivšem načelniku i predsjedniku tamošnje Hrvatske samouprave Jože Kranicu uručena je povelja „Počasni građanin naselja”. G. Kranic prva je osoba koja je dobitnik takvoga priznanja, naime petripska Seoska samouprava, na čelu s načelnikom dr. Kristijanom Korčmarošem, odlučila o utemeljenju takvoga priznanja.
Jože Kranic od svog rođenja živi u Petribi, dva desetljeća djelatno je obnašao dužnost načelnika. Prigodom prvih demokratskih izbora izabran je za prvog čovjeka naselja i četiri ciklusa zaredom radio za selo. Petriba je u socijalističkom sustavu pripadala zajedničkom savjetu u Bečehelu (mađarsko mjesto), a tek nakon društvenih promjena se osamostalila. Za vrijeme načelništva g. Kranica izgrađena je potpuna infrastruktura sela (telefon, plin, kanalizacija, kablovska televizija), nogometno igralište, igralište za djecu, svlačionica, mrtvačnica, obnovljen je dom kulture, stara škola, crkva, ured samouprave, liječnička ordinacija, izgrađena je cesta između Petribe i Pustare, čime je ojačana veza s hrvatskim naseljima. G. Kranic u dva ciklusa bio je i predsjednik Hrvatske samouprave, u to vrijeme aktivno je djelovao pjevački zbor (i sam je bio njegovim članom), uspostavljena je suradnja sada već s prijateljskim naseljem Ivanovcem (Međimurje), koja je još uvijek aktivna. Zalagao se da petripski učenici mogu pohađati mlinaračku ili serdahelsku hrvatsku školu, često su organizirani hrvatski programi u mjestu. G. Kranic pošto je preuzeo priznanje, teško je progovorio od ganuća, ali ukratko se prisjetio minulih vremena:
– To je fnogo delo bilo, sam kaj smo meli dost vremena, 20 leta, vek smo na tem bili da smo meli penez kaj nekaj naprajimo, kaj bo selo lepše. Mislim kaj i drugi rado stanjuvlu tu, vek da je neka prazna hiža man nešče kupi. Od 94. godine smo začeli športske susrete z Ivanovcem. Vek smo meli športske pak kulturne programe skupa. Štel sem kaj nek i hrvatski jezik išče govoriju i mlade, sam potle da so zaperli školu 1975., več je jako teško bilo. Išče ludi z 50 – 60 leta se zato spominaju malo kajkavski. Štel bi kaj mlajšina ne zabi našu hrvatsku kulturu, zato mislim kaj išče kak morem pomorem seli. Bilo bi dobro išče graditi cesto med Petribom i Sumartonom, negda smo vek tam hodili na mešu. Mislim kaj budu došli bliže mladi, jena generacija je zrasla kaj bole ideju kulturi, pak bo leže kulturnoga programa delate na hrvatskom jeziku. Štel bi kaj mladi ne idu nikam z Petribe, to je jako lepo selo, mir je, čisto je, fnogo je zelene ledine, to je raj za decu.
beta