Hrvati iz naše domovine u Drvljancima su se našli i 2011. godine, 1. srpnja, kada je ustrojeno V. državno hodočašće Hrvata u Mađarskoj. Nakon Komara (Homokkomárom), prvoga državnog hodočašća u HDS-ovoj organizaciji 2006. godine (Zala), Kaćmara (Bačka), Koljnofa (Jursko-mošonsko-šopronska županija) i Juda (Baranja), tada se, 2011. godine, HDS priključio tradicionalnom hodočašću podravskih Hrvata, povodom blagdana Presvetoga Srca Isusova u Drvljancima, mjestu bez stalnih žitelja, hodočastilištem podravskih Hrvata.
Godine 2006. umalo tisuću hrvatskih vjernika okupilo se u Drvljancima na narečenome blagdanu. Uobičajenu ophodnju hodočasnika, koja je krenula od martinačke crkve svetog Martina, predvodio je tadašnji martinački župnik, velečasni Ágoston Darnai. U okviru Državnoga hrvatskog hodočašća, s početkom u 11 sati na prostoru pokraj kapelice i zvonika služeno je misno slavlje na otvorenome, koje je predvodio tada novozaređeni svećenik, velečasni Gabrijel Barić, rodom iz Martinaca. Suslužili su martinački župnik Ágoston Darnai, te svećenici Hrvati podrijetlom iz podravskih hrvatskih naselja, a od župnika hrvatskih zajednica u Mađarskoj priključio im se jedino santovački župnik Imre Polyák, biskupski namjesnik za manjine Kalačko-kečkemetske nadbiskupije. Misi je sudjelovalo oko tisuću hrvatskih vjernika, većinom iz okolnih, a i udaljenijih podravskih naselja, ali su došle i organizirane skupine hrvatskih vjernika iz Bačke i Baranje te nekoliko vjernika iz Budimpešte i Gradišća. Treba i nama u našem životu dan kada će se odmoriti tijelo i duša. Pitamo se, zašto u davna vremena nije bilo toliko srčanih bolesnika, zašto nismo toliko mladih izgubili od srčanog udara kao danas. Jer su naši predci znali kada je vrijeme rada, a kada odmora. Takav nam je i današnji dan, dan odmora – rekao je tada uz ostalo u svojoj prigodnoj propovijedi velečasni Barić ukazujući na to kako sve ima svoje vrijeme. Slikovito se zapitao zbog čega trčimo ako nemamo vremena pogledati u nebo. – Pitam sad vas, pogledate li vi ikad na nebo, ili ste zauzeti samo ovozemaljskim stvarima? Čovjek koji priznaje svoje greške, poznaje i svoje granice, i zna da nije savršen. Da postanemo takvi ljudi, moramo se upisati u školu Srca Isusova gdje je glavni predmet pokornost i ljubav. Neka nam da Bog, svima nama i našim obiteljima, da ovozemaljski život oblikujemo tako da budemo dostojni za vječni život. – bile su riječi velečasnog Barića, kojima je završio svoju prigodnu propovijed. Misno slavlje na hrvatskom jeziku uljepšano je pjesmom okupljenih vjernika u pratnji župne kantorice Ančike Gujaš, te pjevanjem članica martinačkoga Pjevačkog zbora „Korjeni“ u izvornoj nošnji, a u pratnji pečuškoga Orkestra „Vizin”. Nakon mise upriličeno je svečano otvorenje Ulice Presvetog Srca Isusova, i posveta dvojezične ulične ploče. Kako tada uz ostalo reče križevački načelnik Jenő Brezović, ove godine blagdan Presvetoga Srca Isusova poseban je zbog toga što je ujedno organizirano i Državno hodočašće Hrvata u Mađarskoj, ali i zbog toga što će glavna ulica odsada nositi ime Presvetoga Srca Isusova. Dvojezičnu uličnu ploču posvetio je Ladislav Ronta, harkanjski župnik i dekan Šikloškog dekanata. On je uz ostalo podsjetio kako je sve počelo prije sedamnaest godina u krugu prijatelja kada su razgovarali o tome kakva su bila nekadašnja hodočašća povodom drvljanskoga proštenja. – Kada smo bili djeca, kada smo bili mladi, ne samo na taj dan nego i više puta godišnje dolazili smo u Drvljance. Kako se prisjećam, u ono vrijeme mnogo je ljudi dolazilo iz okolnih naselja na blagdan Presvetoga Srca Isusova, tko pješice, tko biciklom, a tko je imao, i motorom. Tada sam došao na zamisao da bismo na taj dan trebali držati misno slavlje u Drvljancima. Navijestio sam u Šeljinu, Starinu da ćemo imati misu, a ljudi nisu vjerovali da će netko doći ovamo. Kako bi i vjerovali kada ovdje već nije bilo nikoga. Kako sam zabilježio, okupilo se nas sedamdesetero. Tada smo se dogovorili da ćemo svake godine na taj blagdan služiti misu. Treće godine pozvali smo pečuškog biskupa Mihálya Máyera, a okupilo nas se već više stotina vjernika. To je bila prva prava podravska bučura. – rekao je Ronta. I tako se iz godine u godinu počelo hodočastiti u Drvljance, ove godine ponovno 12. lipnja na IX. hrvatsko državno hodočašće, opet u Podravini, opet u Drvljancima, ponovno na blagdan Presvetoga Srca Isusova.
Branka Pavić Blažetin