POSTAVITI DIJAGNOZU KAKO BI SE MOGLA ZAPOČETI TERAPIJA GOLEMA ULOGA CRKAVA U OČUVANJU SAMOBITNOSTI
U organizaciji Ureda pravobranitelja temeljnih prava, 6. svibnja u Budimpešti održan je stručni skup i okrugli stol na temu Povijesni odnosi narodnosti i Crkava u Mađarskoj, postojeće veze danas i zajednička vizija budućnosti.
Skup je organiziran zato da prikaže kakvu ulogu Crkve i crkveno-vjerske zajednice imaju u očuvanju narodnosne samobitnosti, na koji način pomažu oblikovanje pogleda na svijet i općeg društvenog nazora te osiguravanje usluga djelomičnim preuzimanjem obrazovnih, socijalnih, ali i samoupravnih i državnih zadaća. Poseban je naglasak stavljen na pothvate koji pridonose ciljanoj skrbi za pripadnike romske zajednice, time i sveopćem jačanju zajednica te njihovoj integraciji.
Sudionike je pozdravila prvobraniteljica za zaštitu narodnosnih prava dr. Erzsébet Sándor dr. Szalay, koja je uz ostalo naglasila da Crkve imaju vrlo važnu ulogu u očuvanju samobitnosti, u pomaganju najugroženijih društvenih slojeva i zajednica, te u oblikovanju njihovih životnih pogleda. Na narečenu temu putem upitnika provedeno je i ispitivanje u okviru crkvenih zajednica, koje je pod obradbom, a zatraženo je i mišljenje državnih narodnosnih samouprava.
– Opstanak pripadnika 13 narodnostih zajednica u Mađarskoj u vrlo velikoj mjeri ovisi o tome imaju li vjeru, vezuju li se za Crkvu i kakva je veza s njom. Bez toga znatno su im manji izgledi za opstanak. Ipak, mislim da i oni koji su danas nazočni – hvala Bogu, danas u Mađarskoj prevladava većinsko mišljenje da država nije siromašnija jer imamo narodnosti – da održavaju svoje škole, vrtiće kulturne ustanove, i da su naše inozemne veze s matičnim zemljama jake, ili pak dobre. Naprotiv, narodnosti obogaćuju život države.
Podsjetivši da to proteklih desetljeća i stoljeća nije uvijek bilo tako, državni tajnik uz ostalo reče kada je za vrijeme diktature vlast pokušala nametnuti svoje ideje –takav je bio komunizam, nacizam, fašizam – onda su razbili i proganjali pripadnike narodnosnih i crkveno-vjerskih zajednica. Međutim, proteklih 20 – 25 godina nastojanja poradi očuvanja materinskog jezika i narodnosnih zajednica ostvarena su na više područja: jedno od njih je, naravno, Crkva, ili pak crkveno i narodnosno obrazovanje. Tu je pak vrijedno istaknuti, ne samo zbog toga što su predavači većinom predstavnici Crkava nego i zato što na povezanost s Crkvom ukazuju i statistički podatci i brojke, a to su Katolička, Reformatska, Evangelistička Crkva, duhovska, razne ortodoksne Crkve, Baptistička Crkva, ali i mnoge druge pozitivno se odnose prema narodnostima, a požrtvovani rad koji obavljaju, u velikoj mjer pridonosi opstanku.
– I još dvije stvari želim istaknuti, a to su vjerski život i obrazovanje. Katolička Crkva ima vrlo važnu ulogu u životu njemačke, slovačke, hrvatske, poljske i slovenske narodnosti. Ona bogoslužja, mise, vjeronauci kojima Crkve pomažu opstanak vjerskog života, pomažu i ukorjenjuju opstanak narodnosti. Treće je područje obrazovanje, i tu svatko tko živi u obitelji, odgaja djecu, ili radi kao odgojno-obrazovni djelatnik, dobro zna da odgoj počinje u najranijoj dobi. Upravo stoga veoma je važno da su u odgoju i obrazovanju i Crkve. Sveukupno je 66 crkvenih odgojno-obrazovnih ustanova u Mađarskoj koje se bave i narodnostima, od vrtića do srednje škole. Pomažu ponajviše romsku i njemačku zajednicu, ali i druge.
Na stručnome skupu naglašene su i konkretne djelatnosti pojedinih Crkava. Kako uz ostalo reče državni tajnik Ministarstva ljudskih resursa odgovoran za crkvene, narodnosne i civilne društvene veze Miklós Soltész, država je obvezatna podupirati i narodnosti i narodnosne ustanove, pa i one u održavanju Crkava.
Najzanimljivije izlaganje bilo je ono dopredsjednika Karitasa Malteškog reda. Miklós Vecsési, uza svestranu karitativnu djelatnost na terenu, ukazao je na potrebu za postavljanjem dijagnoze, a onda na temelju nje primjenjivanje odgovarajuće terapije.
Drugi dio stručnoga skupa u okviru okrugloga stola posvećen je romskoj zajednici u Mađarskoj. Kako je uz ostalo naglašeno, uz provedeno ispitivanje u krugu Crkava putem dostavljenog im upitnika, očekuju se i mišljenja političkih predstavnika, odnosno državnih narodnosnih samouprava da bi se sastavilo što cjelovitije izvješće o položaju i iskustvima suradnje s Crkvom i crkvenim zajednicama. Koje su to posebnosti pojedinih narodnosti, kakva je suradnja i na koji način i kakvim sredstvima Crkve podupiru očuvanje kulturne baštine, tradicije, samosvojnost i materinski jezik, nadalje koja su kritična pitanja koja valja riješiti radi bolje suradnje, kakve su do sada imale poticaje, i kakvi su prijedlozi za rješavanje postojećih problema – samo su neka od glavnih pitanja.
Nažalost, bez poznavanja rezultata provedenog ispitivanja, nije se moglo raspravljati o otežanim (ne)mogućnostima uporabe materinskoga jezika, održavanja bogoslužja i drugih obreda u crkveno-vjerskom životu. Ipak, stručni skup na pravobraniteljičinu pobudu bio je početak jedne neposrednije suradnje, polazna točka za njezino unapređivanje, ili da se poslužimo riječima jednog od izlagača, za postavljanje dijagnoze kako bi se moglo započeti s terapijom.
S. B.