Danas je znanje jedna od osnovnih poluga razvoja gospodarstva, ali i cjelokupnoga društva. Razvijenije zemlje drže obrazovanje nacionalnim prioritetom smatrajući da ono najviše pridonosi gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju društva, a i osobnom razvoju njegovih članova. U zadnjim tjednima u našoj se zemlji mnogo čuje o odgoju i obrazovanju, a ako se o nečemu previše govori, onda to najčešće znači da su posrijedi problemi. Da se radi o problemima, to dokazuju i prosvjedi pedagoga i civilnih skupina.
Po svemu sudeći, mnogim skupinama vrlo je važno obrazovanje i sama ta spoznaja koliko je važno obrazovanje djece, znači nešto pozitivno. Čim je ljudima stalo da prosvjeduju po kiši, važno im je da obrazovanje bude na razini, važno im je da budući naraštaji budu obrazovani, sretni i uspješni, dakle razmišljaju o budućnosti i ovdje doista možemo reći da se ne radi o osobnim interesima. Nezadovoljstva, prosvjedi, nabrajanja teškoća u više točaka u svezi s odgojem i obrazovanjem dokaz je da naš odgoj i obrazovanje ipak nisu bili tako loši, ljudi imaju svoje mišljenje, ljudi žele odlučivati o svojoj budućnosti, o svojoj zemlji i imaju i neke prijedloge na koji način bi to željeli. Odgoj i obrazovanje vrlo je sažeta stvar, to svatko zna tko ima dijete i pokušao ga na različite načine odgajati misleći da je to najbolje za njega pa katkad osjećajući da baš onaj način odgoja ne postiže očekivano. Složenost proizlazi naprosto iz toga što je ljudska duša veoma složena, nije ju lako otkriti, možda se i ne može, pa zbog toga i ne postoji najbolji način odgoja i obrazovanja. Zapravo, onaj koji odgaja, možda najbolje može učiniti ako nudi razne mogućnosti da čovjek koji raste pronađe sam za sebe odgovarajući način samoodgoja. Naravno, drugo je odgajati u obitelji i drugo u odgojno-obrazovnoj ustanovi, najbolje je ako su povezani dok je to potrebno, obitelj daje dobru podlogu, a odgojno-obrazovna ustanova na tu podlogu gradi i pomaže da od mladog čovjeka postane odgovorna i sretna osoba, jer zapravo cilj je odgoja i obrazovanja da rezultira zadovoljnog i samosvjesnog mladog čovjeka, koji je spreman biti pošten i human prema sebi i drugima. Danas kakvoću života ocjenjujemo po tome koliko smo se uspjeli ostvariti. Osjećaj samorealizacije ključan je za motivaciju, to je vodilja za učenje, a poslije za rad u bilo kojem poslu.Današnje društvo želi brza postignuća u svemu, pa tako nameće djeci mnoštvo dodatnih sati u obrazovanju, mnoštvo sadržaja u kojem se ne može ni snalaziti, zbog toga je nesretan, a nesretan je i njegov pedagog jer se donekle osjeća krivim. Kako pronaći najbolje rješenje za odgoj i obrazovanje u kojem su motivirani pedagozi, u kojem su i djeca zadovoljna umjesto da bi svi sudionici učenje osjećali mukom? Možda rješenje nije ni toliko teško, treba samo slijediti ono što piše i u zakonu o obrazovanju, da dostupnost obrazovanja treba svima biti pod jednakim uvjetima, u skladu s njihovim sposobnostima, poštovanja osobnosti i dostojanstva svakoga sudionika.
beta
